Zadnjih godinu dana Matko i ja s puno skepse spominjemo ovu kobasicu od smjera. Sa skepsom jer nije tako lako dobit dan bez kiše, pa da je neradni, pa da Rijeka nema gostovanje, pa da nije neka vježba itd. O smjeru nam je pričao Diego koji ga je pred koju godinu penjao s Razićem, trebalo im je oko 12 sati i planirano su proveli noć u bivku na vrhu, a komplicirani silaz ostavili za drugi dan. Uz sve to uvijek se lakše odlučit za neki instant smjer na Falzaregu, blizu je, ugodno, sigurno, dugo taman koliko treba, kasnije stigneš na pivu u Sport Bar.
RAKove stranice krase u zadnje vrime samo izvještaji o nekim over 1000m smirovima, katastrofa, dosta mi čitati kako Bubi bajkovito opisuje opaki smir (mi penjemo VII+ i sve nešto veselo, veseli bivak, vesela glad, veseli umor), scrolaš malo doli i eto ti Matkova i Bobina nasmijana faca na Sassolungu nakon 1300m smira a penjanje smirova od 200/300 m opisani kao rest days! Netko izvana (ako to itko čita) bi reko ”u onom RAKu nema normalna čovika”! Zato ide izvještaj od normalnih ljudi i smira iz domaće stine! Mogu oni penjati smirove od kilometra ali ne mogu nabaljezgati teksta ko ja o smiru od 150 m.
Od kada sam prvi put bio u Dolomitima i vidio južnu stijenu Marmolade, bio sam uvjeren da ću jednom morati ići tamo penjati. Zadnje dvije godine stalno sam planirao penjati smjer Don Quixote na Marmoladi, ali nikako se zvijezde nisu mogle složiti. E pa ovoga puta posložili smo ih sami! Na našem zadnjem penjanju na Tre Cime, Marko Kalčić i ja provodili smo vrijeme na rest dayu gledajući jutub filmiće iz smjera Tempi Moderni na Marmoladi i nedefinirano zaključili „tamo ćemo ići… jednom.“ Taj „jednom“ bio je prvi idući period dobrog vremena.
Kamo su to išli Bubi i Elvin?
Rekli su o smjeru:
Lo Spigolo Strobel è una linea che attrae l’attenzione anche se non si è a conoscenza della sua esistenza, tanto è bello.
Superba arrampicata, di grande eleganza e logicità, che risolve uno dei più interessanti e autentici problemi delle Dolomiti.
Very fine route, dedicated to Albino Michielli aka “Strobel”. Crux feels about E2 5c
Res strma smer, en raztežaj boljši od drugega, meglice so skrbele, da ni bilo vroče, eno zajedo pa si bom za dolgo zapomnil. Težave ne popustijo prav do vrha smeri.
Svake godine British Mountaineering Council (britanski HPS) organizira ljetni trad climbing susret, internacionalni susret penjača čija je ideja upoznati strane penjače sa britanskim penjanjem, njihovom tradicijom trad penjanja i pružiti priliku stranim penjačima da unaprijede svoje vještine penjanja neosiguranih smjerova. HPS na taj susret redovito šalje jednog ili dvoje penjača (ovisno o kvoti koju odredi BMC), odabirući dobitnike na način da prednost imaju oni koji na tom susretu još nisu bili i oni koji imaju najviše iskustva u penjanju neopremljenih smjerova.Ove godine sam se konačno prijavio…