Za one koji su željni penjanja na egzotičnim mjestima kao što je Tajland uvelike preporučam da se prepuste jednoj drugačijoj avanturi. Tako smo Marko Krpešić i ja bili inspirirani da pored uživanja na pješčanim plažama, toplom moru i prevrućem suncu pravog ljeta koje nas je zateklo na ovoj strani polutke, isprobamo i penjanje njihovih fantastičnih stijena.
PREHLADA I LOŠE RASPOLOŽENJE
Put nas je vodio po meni tako poznatim krajevima. Preko Naudandoe, gdje nas je mučio veliki pljusak čovjek ne može proći bez da ga smoči. Na prijelazu Goropani sam i po treći put uzalud čekao bajkoviti pogled na našu planinu. Ledena kiša, koja je donjela prehladu sahibima i lošu volju nosačima, padala je u nalivima. Navečer smo već slušali glasnu viku i vrištanje s mahanjem ruku organizatora štrajka, ali naš živahni oficir za vezu ih je u svom početničkom zanosu naglo utišao i spriječio najgore. Ovo mu je bila prva ekspedicija i svoju ulogu je sjajno odigrao.
Već godinama obožavam Dolomite, ali nisam baš računala da ću ih ikad u mjesec dana pohoditi četiri puta i uz to još posjetiti Val di Mello. No eto dođe vrijeme u životu i za takve ekstravagancije. Tjedan prije godišnjeg zaletjela sam se s dragim Velebitašima po prvi put u Moiazzu, gdje smo Goga, Lada, Domić i ja popeli Il Bombo, 230-metarsku smjerku s jednom dužinom petice, te drugi dan Via Michela, 180-metarsku četvorku u malom Lagazoiju.
Andrić, Novak, Miljenko i ja smo krenuli na Grossglockner u nedjelju u 10:00 h. Plan je bio da se ide preko Udina, da se izbjegne plaćanje vinjeta i tunela. Samo cca 6 eur za autocestu. Da ne plaćamo papirnatima, potrošit ćemo sitne eure i cente.
Dugo iščekivani produženi vikend je došao, nekim čudom je i vrijeme trebalo bit lijepo, pa čak i u Dolomitima. Tako da dileme oko toga gdje ići nije bilo. Zo dolazi posebno za ovu prigodu s Lošinja u Ri, te u petak poslije posla krećemo za Cortinu.