Riječki Alpinistički Klub

Bale 3., a Damir 6. na Glace Glisseu u Austriji

gogh — Mon, 20 Feb 2012 21:31:57 +0000

U austrijskom Unkenu održano je europsko natjecanje u Dry Toolingu i lednom penjanju. Damir i Bale ostvarili su ponovo odlične rezultate. Ovoga puta nastupila je i Morana.

Damir (Trangoworld, Asolo) je tako završio na 6. mjestu dok je Bale (Zamberlan, Camp, Trangoworld, Oakley) uspio obraniti prošlogodišnji podij te je ponovo završio na 3. mjestu, no kako on kaže “s puno uvjerljivijim nastupom”. Morana Durbešić završila je na 4. mjestu u ženskoj konkurenciji.

Detaljan izvještaj možete pročitati na Baletovom webu.

Baletov izvještaj; Svjetski kup (Koreja i Švicarska) te tulanje u Lusinu (FRA)

gogh — Tue, 14 Feb 2012 16:58:08 +0000

Aleksandar Mataruga Bale na svojim je internetskim stranicama objavio izvještaj s dvije nedavno održane tekme Svjetskog kupa u lednom penjanju i dry toolingu, gdje su nastupili Damir Behlić i on, te je podijelio svoje impresije s jednog od najboljih dry tooling penjališta na svijetu u francuskom Lusinu.

Izvještaj pogledajte na njegovim stranicama.

Lušev graben, Bohinj (WI4, 250 m)

gogh — Tue, 14 Feb 2012 16:21:48 +0000

Dok se Hrvatska muči s metrima snijega, u susjednoj nam Sloveniji ove zime čak i Kredarica ima jedva “sitnih” 100 cm. U nedostatku “bijelog” nema baš ni previše bijelih linija u slovenskim stijenama, odnosno velikih zimskih smjerova, ali baš kao što je svaka zima osobita po nečemu, tako je ova po – ledu.

Slapova i u Sloveniji, pa čak i u Lijepoj našoj ima na svakom koraku, napravljeni su i neki koji godinama nisu vidjeli ponavljanja, poput recimo Zelenog vira u Skradu ili pak Boke kraj Bovca, a skupa s njima u Alpama su u vrhunskom stanju skoro svi slovenski uobičajeni i manje uobičajeni ledni klasici. U svakom slučaju, idealna zima za ispenjat bar nekog od lednih ljepotana koji su vam iz nekog razloga do sad izmicali. Jedan od takvih, imenom Lušev graben, (WI4, 250 metara) skriva se u Vojama, dolinici blizu Bohinja, i iako se napravi gotovo svake zime, ove je postao pravi mega-hit.

Vodič doduše lijepo kaže da se radi o lijepoj, dugačkoj, ne preteškoj kaskadastoj četvorki, no pravi razlog popularnosti ove zime vjerojatno je puno banalniji – s toliko malo snijega, cesta iz Starih Fužina prohodna je sve do kraja dolinice. Miljenu i Laliću ideja se svidjela, vrijeme nije izgledalo preapokaliptično u tom dijelu Dežele, pa smo unatoč snijegu i činjenici da je Lale iz Ogulina došao doma tek u 2 ujutro, svi tri u nedjelju u 6,30 ujutro krenuli ka Bohinju.

Nakon epskog pristupa od pune četiri minute, shvaćamo da je misao vodilja “nema veze što je popularan, svugdje će biti gužva” ponešto podcijenjena procjena situacije, jer su u slapu već cirka tri naveza, još jedan - simpatični duo iz AO Rašice pristupa uz nas, a još dva naveza upravo pristižu. Evidentno brzi trojac iskorištava našu zbunjenost i Lalićevu prvu stanku za marendu i ubacuje se ispred, pa nema druge no – čekati.

Slap je poznat po dugačkoj, strmoj, ujedno i najtežoj, prvoj dužini koju bez problema rješava majstor Miljen. Trenutno je ta “četvorka” sigurno mrvicu lakša jer je preko nje u zadnja tri tjedna prešlo bar pedesetak ljudi. Do vrha slijedi još dugačkih pet kaskadastih dužina s manjim ili većim skokovima, uglavnom između 3 i 3+. Iako nije zahtjevno, ima do kraja još šta za raditi. U troje , istina, nije išlo posebno brzo, ali nije bilo panike – u zraku je podnošljivih -9 stupnjeva bez vjetra. Lale kojem je ovo bio prvi slap, još nabrijan od tekme, ojačan i drugim sendvičem i sprijateljen s lednim klinovima, poželio je odvoditi zadnju dužinu i odradio to bez problema, unatoč tome što ga je pred sam kraj čekala skrivena vertikalica kao desert. Sve u svemu, lijep nedjeljni izletić.

Penjanje leda u Rapcu!

gogh — Mon, 13 Feb 2012 09:58:40 +0000

Nedjelja ujutro, polarne hladnoće zadnjih tjedan, dva širom lijepe naše okovale su u led (što je više manje i uobičajena pojava) slapove u Gorskom Kotaru, a kao bonus i one u centralnoj Istri.

Naš cilj je poprilično rijetko viđena pojava - zaleđeni slap u Rapcu… koji je možda 500 – 600 m udaljen od mora. Ekipa u sastavu Edita, Majda, Jasmina, Dean, Miljenko i ja – jutarnja kava na OMV-u i put leda.

Prva odlična stvar je unatoč drukčijim najavama koje smo imali – prazan parking – dakle slap je samo naš, a druga još i bolja 12, 13 m ledene ljepotice…

Jedan dio slapa je bio fino zaleđen, a drugi je bio malo mekši s ledom koji se lagano tanjurao, ali na top rope je sve penjivo čak i za “aseve” našeg kalibra.

Nekoliko sati ledene uživancije je iza nas, a vi uživajte u fotkama ili trk u Rabac dok nije zatoplilo… samo 60 km je između vas i leda.

Link na picasu za sve fotke

Damir i Elvin popeli ‘Vukovi umiru sami’ (M7,WI6-, 70 m)

gogh — Mon, 13 Feb 2012 09:41:30 +0000

Ponukani dobrom prilikom,tj. dobrim uvjetima za penjanje u ledu, koje ovih dana nudi izletište Zeleni vir Damir Behlić i Elvin Sindičić napravili su još jedno prvo ponavljanje, ovoga puta miks smjera, Vukovi umiru sami; M7,WI6-, 70 m.

Smjer su 2005. godine prvenstveno popeli Žarko Kaličanin I Boris Čujić te mu dali ocjenu 5c,M6,WI6-. Nije nam poznato zašto su prvi penjači dali ocjenu 5c pored ostalog ali Damir i Elvin su pretulali prvu, 30 metarsku dužinu i ocijenili je sa M7.

S obzirom da se radi o relativno kratkom smjeru od dvije dužine imao sam čast voditi kroz obje, a pao je dogovor da je sljedeći ‘’Elvinov’’.

Penjali smo ga u dvije vrlo interesantne dužine. Prva je bila onako više ‘’alpinistička’’ (obzirom da nije bilo ponavljača, jako puno zemlje i trave) dok je druga prava poslastica sa malo lošijim, za Zeleni vir karakterističnim, ledom. U jednom cugu smo bili u podnožju, pakiranje i kondicijski trening do auta za kraj. Odličan provod! ’’

Damir i Branko popeli slap Zeleni Vir (WI5, 150m, R)

gogh — Wed, 08 Feb 2012 22:53:54 +0000

Jučer, 07.02. Branko Rađenović i Damir Behlić napravili su prvo ponavljanje slapa Zeleni Vir na istoimenom izletištu u Gorskom Kotaru. Slap su prvenstveno popeli Zarko Kaličanin i Boris Čujić nekoliko godina ranije.

Slap do sada nije imao ponavljače radi rijetkog zamzavanja zbog obilja vode koja teče u njemu međutim ove ekstremne temperature uspjele su ga zalediti i tako omogučiti ovaj uspon.

Slap je dobar za penjanje, ali loš za osiguravanje zbog “sviječkastih” formacija u ledu i zato mu uz ocijenu ide slovo R (runout). Mjestimično je mokar i teče, ali dobra Trango jakna i hlače spašavaju stvar uz Asolo cipele na nogama.

Penjali smo ga u tri dužine koje sam vodio ja, a Branko me uspješno i brzo slijedio. Treba napomenuti da je Branku nakon Palenka ovo tek drugi slap u karijeri. Sišli smo dolje u dva abseila i u Skradu si dali peticu uz pivo. Hvala Glavašu na supportu!

Bale sajtao D12!

gogh — Sat, 28 Jan 2012 22:30:16 +0000

Aleksandar Mataruga Bale (Zamberlan, Camp, Trangoworld, Oakley) u Francuskoj popeo D12 i time je ostvario svoj osobno najteži on sight smjer, ali i najteži hrvatski. Bravo! Baletov izvještaj je u nastavku…

Nakon odrađenog natjecanja u Švicarskoj pridružujem se veseloj skupini koju sačinjava poveći broj Francuza, Kanađana i jedna Bugarka… Trenutno smo svi smješteni kod roditelja Stephanie Maureau (koja je nedavno bila u Rijeci) u mjestu Chambery te svaki dan odlazimo na penjalište L’usine, nedaleko grada Grenoblea. Prvi susret s vjerojatno najboljim mjestom za tulanje na svijetu ostavio me bez daha… vilica do poda, a noge drhte…

Tri dana penjanja u raju dry toolinga i padaju smjerovi ko kruške. Smjerovi koji su pali on sight (D6+, D7+, D7+, D7+, D8, D8, D8, D9, D9+, D10, D10, D10, D11 drugi pokušaj) te na kraju trećeg dana pada on sight D12 “Damned blue hold”. Prijevod je malo bezobrazan, hehe.

Smjer je napravljen kao finalni smjer za izbor francuskih penjača za njihovu reprezentaciju. Dug je oko 35 m, ima 15 metara blagog prevjesa i 10 metara čistog i iscrpljujućeg stropa. Naravno, zadnji gib je i najteži. Gib ide na malenu plavu rupicu, s koje je jako teško ukopčati sidrište nakon svih gibova. Ali eto, sabrao sam se, stisnuo zube i ukopčao!

Ovo je moj najteži on sight smjer do sada i ujedno najteži hrvatski on sight… Svi čestitaju, jede se Francuz, pije francusko vino, večeras je naša feštaa… Naravno, šalim se. Smjer me toliko iscrpio da sam do kraja dana samo osiguravao. Sutra opet penjačaaa… juhuuu. U spilji sam skoro sve popeo. Ostali su samo najteži smjerovi ocjena viših od D12, ili druga opcija; ispenjat ponovo sve na francuski način. Da skratim priču, oni penju bez korištenja “figure four” (četvorke), sve samo na ruke, što je strašno za gledati. Imao sam priliku gledati prijatelja Francuza, Gaetan Raymond, koji je penjao D14 (vjerojatno najteži smjer na svijetu) i to bez korištenja četvorki… Što reći…

Poz svima idem sada na… a ne, ne idem na tavan… hehehe…

Bale u smjeru

Stigle markice za 2012. godinu

gogh — Sat, 07 Jan 2012 14:16:49 +0000

Obavještavamo sve članove RAK-a da su stigle članske markice za 2012. godinu. Markicu možete kupiti srijedom na sastancima. Markice se nalaze kod blagajnika (Nino Zorzenon).

Cijene markica su 150 kn za radnike, 100 kn za nezaposlene i 50 kn za maloljetne članove.

Redovna skupština RAK-a 18.01.2012.

gogh — Fri, 06 Jan 2012 19:41:16 +0000

18. siječnja s početkom u 18:30 sati na rasporedu je redovna skupština Riječkog alpinističkog kluba.

Na skupštini će se iznijeti detalji oko rada Kluba u 2011. godini te ćemo iznijeti planove za 2012. Svi članovi uskoro će na mail primiti prijedlog dnevnog reda skupštine.

Molimo sve članove da se odazovu jer nam je za regularnost skupštine potrebna većina članova. Vidimo se u srijedu 18.01.!

Raspis: Alpinistički kamp Maroko (svibanj 2012.)

gogh — Fri, 06 Jan 2012 17:12:05 +0000

RAK poziva sve zainteresirane članove kluba na penjački kamp u Maroko (planirani polazak je početkom svibnja 2012.) u trajanju do 14 dana. Kamp je zamišljen kao prilika za dobro duženje i stjecanje dodatnog iskustva u penjanju velikih stijena, kako alpinističkih tako i dugih sportskih smjerova.

Namjera je da tijekom trajanja kampa, ukoliko vremenski uvjeti to dopuste, navezi ispenju tri do pet dugačkih smjerova u stijenama oko mjesta Taghia koja je baza kampa “Maroko”.

Taghia je malo selo od cca 400 stanovnika u kojem postoji nekoliko apartmana (vrlo asketskih) za penjače, gdje se može kuhati, ili dobiti kuhano po niskim cijenama, oprati se te na madracima prespavati.

U okolici sela, na udaljenosti od pola do par sati hoda, nalazi se šest velikih vapnenačkih stijena visine od 200 do 800 metara, u kojima se nudi velik broj smjerova različitih težina i stupnja opremljenosti, kao i brojni potencijalni novi smjerovi.

Ukupni predviđeni troškovi po penjaču se kreću do 4.000 kn za previđenih 14 dana (uključujući i avionsku kartu).

Svim sudionicima kampa pomoći će se u logistici (organizacija prijevoza, smještaja, hrane, karte, vodiči, informacije o uvjetima i stijenama) kao i pri odabiru smjerova, a poželjno je da se kandidati već prijave u navezima .

Obveza zainteresiranih kandidata je da imaju uredno plaćenu članarinu RAK-a za tekuću 2012. godinu te da prije putovanja naprave policu putnog osiguranja.

Koordinator kampa: Elvin Sindičić (098 313 079).

Broj sudionika na kampu je neograničen, a za sudjelovanje na istome zainteresirani kandidati trebaju dostaviti ispunjenu prijavnicu najkasnije do 06.02.2012. na e-mail adresu elvin_sindicic@hotmail.com

prijavnica