29 svibnja 2019 Autor: Marko Buljan RAK

Ljetni penjački susret BMC-a u Walesu

Svake godine British Mountaineering Council (britanski HPS) organizira ljetni trad climbing susret, internacionalni susret penjača čija je ideja upoznati strane penjače sa britanskim penjanjem, njihovom tradicijom trad penjanja i pružiti priliku stranim penjačima da unaprijede svoje vještine penjanja neosiguranih smjerova. HPS na taj susret redovito šalje jednog ili dvoje penjača (ovisno o kvoti koju odredi BMC), odabirući dobitnike na način da prednost imaju oni koji na tom susretu još nisu bili i oni koji imaju najviše iskustva u penjanju neopremljenih smjerova.Ove godine sam se konačno prijavio…

…najviše zbog hvalospjeva kojeg su Vedrana i Davor imali za taj susret i Rafajevog poticanja. Mnogo hvala na dobrom savjetu 😉 Ne znam je li bilo još prijavljenih ili ne, ali uglavnom primljeni smo bili Nataša Petrin (AOŽ) i ja. Susret je bio od 12. do 19.5., u sjevernom Walesu kao što najčešće i bude, točnije na prijevoju Llanberis iznad istoimenog gradića, u podnožju najvišeg velškog vrha Snowdon (1085m).

HPS plaća sudjelovanje penjača na susretu (180 funti), što pokriva sve logističke troškove osim karte za avion – u to ulazi organizirani prijevoz sa aerodroma do mjesta održavanja susreta (Llanberis), smještaj, doručak, ručak i večera za sve dane, prijevoz natrag do aerodroma pa čak i vodič za to područje. Kako je sve živo bilo uključeno u tu cijenu sudjelovanja, naš tjedan penjanja je prošao vrlo turistički: pojavili smo se na aerodromu u Manchesteru gdje nas je svih pokupio minibus i odveo u Llanberis, imali smo udoban i uredan smještaj u kučici Climbers Cluba u podnožju mnogih penjališta, svaki dan spreman doručak, preveliki lunch paket za na penjanje i prefinu večeru u lokalnom restoranu. Od penjališta do penjališta su nas vozili naši domaćini, hostovi, po svom trošku. Uglavnom, raj za penjačke đibere.

Na susretu je bilo 25 stranih penjača iz raznih dalekih i bližih krajeva (Slovenija, Albanija, Južnoafrička Republika, Japan, Indija, Francuska, Malta, Grčka, Kazahstan, Litva, Belgija, Nizozemska, Švedska, Mađarska, Portugal, Irska i Hrvatska očito). Svakom stranom penjaču bio je dodjeljen jedan host, s time da se svaka dva dana promjene parovi host-strani penjač. Ti hostovi su britanski penjači sa hrpom iskustva u području gdje smo penjali čiji je zadatak bio da nas vode uokolo po najboljim velškim penjalištima, pokažu prstom gdje je najbolji smjer i ispričaju nešto pametno. Uvijek bi nas pitali što želimo danas penjati i ako znaš što bi, oni te dovedu do smjera, naoružaju informacijama i savjetima i strpljivo osiguravaju. Ako nemaš neku konkretnu ideju što penjati, oni bi predložili nešto na temelju tvojih afiniteta i sposobnosti. Prilikom penjanja konstantno sipaju savjete o međuosiguranjima i sidrištima (ako ih pitaš naravno 😀 ). Pošto je to ekipa koja ima uglavnom preko 30 godina penjačkog iskustva i penjački karton kojem bi svatko zavidio, bili su vrlo uspješni u pokazivanju najboljeg što Wales ima za ponuditi.

Prijevoj Llanberis na kojem smo bili smješteni odlično je pozicioniran – oko same kučice nalazi se nekoliko najpoznatijih velških stijena do kojih smo mogli doći pješke u par minuta, a do najudaljenijih lokacija bilo je samo 40min vožnje. Zgodna stvar s tim područjem je što se na malom mjestu nalazi hrpa različitih vrsta stijene: rhyolit (nekoliko vrsta), dolerit, quarzit, bazalt i vapnenac. Većina smjerova su 40-60m dužina, a ima i nekih duljih koji idu do 170m. Ali za sve smjerove je zajedničko da nemaju apsolutno nikakva međuosiguranja, čak ni klinova i sidrišta. Sve moraš sam postavljati, što je malo drugačije u odnosu na „naše“ alpske smjerove gdje ipak imaš sidrišta i tu i tamo neki klin. Stijene uglavnom djeluju dosta „granitno“ (hrpa lijepih pukotina) pa čokovi i frendovi ulaze gdjegod hoćeš J 

Tipično velško vrijeme na koje sam računao podrazumijeva kišu i maglu više-manje svaki dan i mnogo mokre stijene. Srećom, vrijeme je bilo tako neuobičajeno sunčano i toplo da smo mogli penjati svugdje, čak i neke stijene koje su tradicionalno rezervirane samo za najtoplije ljetne suše (suša u Walesu znači da ne pada kiša tri dana). S tom dobrodošlom vremenskom anomalijom selio sam se iz dana u dana po najpoznatijim velškim stijenama i penjao razne smjerove koji glase kao najveći klasici Velike Britanije. Degustirao sam stijene o kojima sa puno čitao i gledao po Internetu godinama, kao što su Dinas Cromlech, Clogwyn Du’r Arddu ili stijene iznad mora u Gogarthu. Dakle slijedi šta sam penjao (samo smjerovi koje sam popeo kao prvi):

Clogwyn Du’r Arddu – Shrike (E2 5c, 60m)

Dinas Cromlech – Left Wall (E2 5c, 40m)

Dinas Cromlech – Cenotaph Corner (E1 5c, 40m)

Dinorwig Quarries – Fool’s Gold (E1 5c, 20m)

Dinas Mot – Plexus (E1 5b, 140m)

Tremadog – Monkey Puzzle/Pincushion (E1 5b, 70m)

 Dinas Cromlech – Cemetary Gates (E1 5b, 50m)

Clogwyn Du’r Arddu – Great/Bow Combination (HVS 5a, 170m)

Gogarth – A Dream of White Horses (HVS 5a, 150m)

Tremadog – The Fang (HVS 5a, 60m)

Tremadog – Scratch Arete (HVS 5a, 45m)

Rhoscolyn – Icarus (HVS 5a, 40m)

Clogwyn y Grochan – Brant (VS 4c, 110m)

Dinas Cromlech – Flying Buttress (VD, 90m)

Njihove ocjene smjerova se sastoje od tehničke ocjene koja opisuje težinu samog penjanja (5c, 5b, 6a, 4c… nema veze sa francuskom ljestvicom) i generalne ocjene ukupne zahtjevnosti smjera (E1, E2, HVS, VS…). Prvi dio ocjene, ocjena ukupne zahtjevnosti, uzima u obzir težinu penjanja, konstantnost težine, udaljenost i kvalitetu međuosiguranja, kvalitetu stijene, sigurnost pada, mogućnost silaza iz smjera… E2 5c bi bio nešto kao 6b na francuskoj ljestici po težini penjanja, E1 5b recimo 6a, a HVS 5a je tipična alpska šestica. Kombinacija ukupne i tehničke ocjene govori svašta o smjeru – ako dva smjera imaju istu tehničku ocjenu, a jedan ima veću ukupnu, to može biti zato jer su međuosiguranja teža za postaviti. Recimo Left Wall je E2 5c, a Cenotaph Corner E1 5c jer ovaj drugi ima samo jedan težak detalj, a Left Wall je cijelo vrijeme konstantan.

Uglavnom ovaj BMC-ov susret je vrhunski doživljaj, iz tri razloga – odličan penjački tjedan, svašta se nauči o neopremljenim smjerovima, upoznaju se mnogi drugi penjači iz raznih krajeva svijeta koji imaju svašta za reći. Ako netko razmišlja da se prijavi iduće godine – svakako! Definitivno vrijedi!