Pichl na Sassolungo (IV, 1300m) – 2 rest daya i jedan penjački
Zadnjih godinu dana Matko i ja s puno skepse spominjemo ovu kobasicu od smjera. Sa skepsom jer nije tako lako dobit dan bez kiše, pa da je neradni, pa da Rijeka nema gostovanje, pa da nije neka vježba itd. O smjeru nam je pričao Diego koji ga je pred koju godinu penjao s Razićem, trebalo im je oko 12 sati i planirano su proveli noć u bivku na vrhu, a komplicirani silaz ostavili za drugi dan. Uz sve to uvijek se lakše odlučit za neki instant smjer na Falzaregu, blizu je, ugodno, sigurno, dugo taman koliko treba, kasnije stigneš na pivu u Sport Bar.
Dogovor za 3 dana u Dolimitima pao je 2 tjedna prije. Prognoze su bile dobre. Trebalo je krenuti u petak nakon posla.
Tu se već sve zakompliciralo i malo je falilo da ta 3 dana Dolomita zamijeni 1 dana na Triglavu #alpinističketragedije. Krećemo na kraju u subotu i za prvi rest day penjemo Via delle Guide (IV/IV+,230m) na Torre Piccola di Falzarego.
Kontrola prognoze za nedjelju i potvrda plana da se ide u kobasicu na Sassolungo. Spavamo pod stolovima odmarališta s kojeg vidimo stjenčugu, svjesni da ćemo se sljedeću noć možda stiskat u bivku, a ne u toplim vrećama. Buđenje u 4, parkiranje pod Sellom (naplata cca 1 EUR/h). Pristup radimo po mraku. Ulaz se lako nađe jer je jedini logični, a pristup je jako ugodan po livadama bez nekog uspona.
U prvoj dužini konačno dolazi i sunce koje nas prati cjeli dan. Smjer u prvom dijelu ide po istočnim pločama i sreća da je tako jer kad god skrene malo prema sjeveru počne puhati hladan vjetar i prsti zebu od hladne stijene. Puno dužina spajamo, orijentacija u prvom djelu nije toliko komplicirana, ali nema klinova ni na sidrištima. Otprilike znaš kud treba. Skice koje smo imali nisu baš najtočnije, a i jedini opis koji smo imali nije na mjestima odgovarao onome kuda smo prolazili.
Srećom na pol smjera (nakon slapića) nas sustiže Stefan, vodič iz Gardene s klijentom. Čovjek nam je popravio dojam koji imamo o vodičima. Jako srdačan, komunikativan opušten. Daje savjete kuda ići, pričamo pomalo o svemu na sidrištima. Ne želi nas ni prestić, kaže da smo dovoljno brzi, a i da smo mu dobro društvo.
U drugom djelu smjera se tu i tamo pojavi koji klin, ali nije baš da su se ubili od kucanja. Neke skice daju detalj od V- i mislim da je to točno, ali u pravilu su to IV/IV+ kamini. Nažalost slabo opremljeni, bar je stijena dobra.
Da nije bilo Štefa sve bi to trajalo malo duže i bilo bi nešto više nervoze (npr forcella Pichl), ovako smo na vrhu za 6 i pol sati. Zadnjih 250 m soliranja do vrha je jako ugodno, očekivali smo krš, sipar i gubljenje, a na kraju ugodno penjuckanje na 3181 m visoki vrh.
Silaz je kao još jedan smjer. Grebenarenje, absajlanje, otpenjavanje III, kanali sa snijegom, snežišća, police, amfiteatri, ferrate, pa opet absajli, slapić s jezercem. Zabava za male i velike koja traje 3 sata. Masiv koji čine Sassolungo, Cinque dita, Grohman i Sasso piato je stvarno impresivan. Kod doma odustajemo od silaza malim jajima, jer 14 EURa za silaz koji pješke traje 35 minuta je malo previše.
Kod auta smo jako zadovoljni, bilo je brže od očekivanih 10 sati penjanja (za službeno 27 dužina) i 4 sata silaza do doma. Na kraju je od auta do auta cca 12 sati. Spavat ćemo opet u toplim vrećama i što je najbitnije stigao sam se oprat na slapu pod Ciavazesom. Smjer je jako kompleksan, najviše zbog orjentacije, manjak klinova ili zamki čini sve još težim kako zbog traženja pravog puta tako i zbog psihe. Mi nismo nosili klinove niti bi ih uzeli da ponavljamo, jer si onda prespor, ali moraš se komotno kretat u tim četvorkama. “To je sve stvar percepcije”. Smjer iscrpi, a onda treba nać još energije za silaz kad si već umoran, gladan i nervozan.
Noćimo na Falzaregu na tavanu u društvu 4 Kamenjakovaca, koji su obilazili Tofane i 5 torri. Mi za drugi rest day penjemo En Coulisse na Piramide di Col dei bos (IV-V, 340m). Piva u Cortini i doma.
P.S.
s obzirom da se ljeti puno jedri možda si za ostatak 8. mjeseca i mi odaberemo neku lađu pa zaplovimo