Riječki Alpinistički Klub

IZVIDNICA Trinaestog ožujka 1981. u sklopu ekspedicije na Lotse sam se ponovno našao u Katmanduu, gdje sam napustio ekipu koja je naumila riješiti prvi »problem za 2000. godinu«. Splet događaja je bio takav da smo se u istoj godini prihvatili rješavanja dva tako zahtjevna cilja. Ovaj put me je Daulagiri načeo već na daljinu. Problemi su počeli već u 200 kilometara dugoj vožnji od Katmandua do Pokare. Takva putovanja su nešto sasvim drugo od naših kod kuće. Ljudi vise na svakom mogućem rubu vozila, koje se uspinje i spušta po uskoj cesti, najčešće po uskim riječnim dolinama.

U subotu 26. 10. 2013. pao je dogovor Vedran, Lalić, Marijan i ja idemo penjati u Antovo (Bribir), međutim na veliku radost Starog lipicanca (Marijana) promijenili smo planove i zaputili se prema Sisolu s ciljem da ispenjemo Žalfiju svjesni da s ovako kasnim startom vrlo vjerovatno nećemo uspjet. Žalfija je klasični neopremljeni smjer ocjene VII-. Nakon što je Marijan otišao doma sakupiti skice zaputili smo se preko tunela Učka starom cestom Lupoglav-Plomin do zaseoka Katun.

Dakle, problemi na samom začetku akcije koja je na prvoj molbi predstavljena sa službenim imenom “Jugoslav Daulagiri south face expedition”. Daulagiri sam, osobno, dobro poznavao, još iz vremena kada sam dobivao prve informacije o moćnim planinama Himalaje, o kojima sam predano čitao još dok o alpinizmu nisam ništa znao. Bilo je to nešto kao prva ljubav. Nezaboravno. Čitao sam opis argentinske ekspedicije na Daulagiri u kojoj je sudjelovao i naše gore list Dinko Bertoncelj. Nakon Everesta i ostalih ekspedicija, naravno da sam imao u potpunosti drugačiju sliku od one prije mnogo godina stvorene iz mnogo pročitanih knjiga.

Pošto znam da većina članova kluba ne barata sa slovenskim jezikom u onoj mjeri da bi ga mogli čitati sa punim razumijevanjem, odlučio sam se prevesti pisanje Staneta Belaka – Šraufa prilikom povratka sa ekspedicije u južnoj stijeni Daulagirija. Originalni članci se mogu naći na internernet stranicama www.gore-ljudje.net.

17.09. smo letjeli iz Zagreba do Istanbula, tamo se prošetali, nekad starim a danas turističkim središtem, napravili brzi obilazak najvećih znamenosti, povečerali u pravom Turskom restoranu te se smjestili u lokalnom hostelu. Drugo jutro smo letjeli do Adane, gdje smo renatali Daciju Duster kojom nakon 2 sata vožnje stižemo u gradić Camardi odnosno pokrajno selo Marti gdje smo se smjestili u tkz. Ala Daglar campingu (1450 mNV) kojeg vode penjački par Recep i Zeynep Ince.