Žalfia-Sisol (Učka)
U subotu 26. 10. 2013. pao je dogovor Vedran, Lalić, Marijan i ja idemo penjati u Antovo (Bribir), međutim na veliku radost Starog lipicanca (Marijana) promijenili smo planove i zaputili se prema Sisolu s ciljem da ispenjemo Žalfiju svjesni da s ovako kasnim startom vrlo vjerovatno nećemo uspjet. Žalfija je klasični neopremljeni smjer ocjene VII-. Nakon što je Marijan otišao doma sakupiti skice zaputili smo se preko tunela Učka starom cestom Lupoglav-Plomin do zaseoka Katun. Pokraj vodospreme u Katunu lijepo se ocrtava zapadna stijena Sisola te uz pomoć mještana lako određujemo put pristupa smjeru. Međutim pristup u teoriji nije isti kao onaj u praksi. Od vodospreme kreće se uzbrdo šumskim putem koji prelazi u stazice te na kraju u gustu neprohodnu šikaru, pristup stijeni je dosta naporan i traje cca 45 min. Nakon što smo pronašli ulaz u smjer počinju psihičke, tehničke i fizičke pripreme. Par-Nepar i krećemo u smjer Lalić-Vedran, ja-Marijan. Prva dužina je dobro zagrijavanje (IV+) te vodi ulijevo ispod detaljne dužine. Detaljna dužina je zadovoljavajuće osigurana, a stijena je vrlo kompaktna te nakon prvotnih problema izlazimo iz detalja i nastavljamo desno po pločama i kroz kamin na lijepu policu s koje se otvara pogled na Čepić polje, s tim da smo greškom spojili 2 i 3 dužinu. Nastavljamo dalje ulijevo ispod prevjesne stijene po laganijem terenu prema drveću na kojem radimo sidrište. Od drveća se kroz kamin (V-) izlazi na ploče (tu je bilo i malo letenja te ateriranja u grm šipka 🙂 ) te ravno gore na vrh „stupa“. Budući da je sunce već duboko tonulo ovdje je pala odluka da ne nastavljamo. Simbolično rečeno „Žalfijica“ je ispenjana, treba još ispenjat Žalfiju u potpunosti što ostavljamo za proljeće. Supštamo se po vododerini i siparu, na nekim mjestima je potrebno absajlat zbog teškoće terena. Kao i na pristupu, odstup nakon vododerine iz guste šikare prelazi u stazice i na kraju u šumski put. Zadovoljni cjelokupnim izletom živi i zdravi odlazimo na pivo/dve te natrag za Rijeku.
Smjer je neopremljen te oznake mjesta sidrišta sa skica ne znače mnogo, izrazito je kršljiv s dosta vegetacije koja otežava probijanje u smjeru. Međutim detaljnu dužinu odlikuje kompaktna stijena, kao i naredne dužine koje pružaju „pravo“ penjanje. Poželjno je imati dosta klinova ravnih i profilnih te pokoji čok a po potrebi i motornu pilu radi vegetacije.
Detalji o smjeru mogu se naći na stranicama Željezničara isto kao i skica.