2 kolovoza 2016 Autor: Bojan Rafaj RAK

Vikend u Kamniško Savinjskim Alpama

Zadnji vikend u srpnju je bio kao stvoren za Kamniške alpe. Putni je sebi uzeo Julijske, kišica u Dolomitima i nismo imali što razmišljat nego krenut u K Bistricu.

Plan je bio da Buljan i ja popnemo Zupanovu (lani nam oblaci nisu dali dalje od gredine), a u nedjelju nahvaljeni Geršak Grčar u Vežici. Da nam bude zanimljivije nalazimo još dvojicu avanturista, Adrijan i Andrija. Njihov plan je za subotu bio Virens, a kako bi si uljepšali pristup penjati pospitani Pubec. Nedjelju smo trebali izmiješati naveze.

Spavanje standardno na zadnjem parkiralištu, iznad žičnice za Kokrsko sedlo. A-A navez kaže da je Pubec ok, jako dobro pospitan, jedino što nakon izlaza moraš puno hodat kroz travu do Virensa. Virens im također ne predstavlja problem tim više što smo ih Buljan i ja čekali na vrhu kako bi svi zajedno u absajl. Naša Zupanova, nas je ovaj put htjela. Oblaci nam nisu kvarili planove, a mi smo bili na visini zadatka. Držali se Miheličeve skice, dobro pazili kuda ide smjer pazili šta se skriva iza ugla i uz malo muke nakon 6 sati isplivali na vrh. Klinove nismo ni nosili i nisu nam trebali.

Silaz, ručak kraj izvora kamniške i seoba na planinu podvežak autom. Kao ishodište za Vežicu smo izabrali Kocbekov dom na Korošici. Put njega krećemo s prvim svjetlima mraka J i nakon 2 sata hoda kroz noć koju bi svako toliko osvijetlilo sijevanje u daljini stigli u 23:30 u dom. Put je dobro utaban, valovit, bez strmih dijelova. Kako smo ušli tako smo legli u skupno ležišće i umorni zaspali.

Jutro je donijelo lijep dan, ali s ponešto oblaka. Andrija se osjećao preumorno za treći smjer u dva dana pa ostaje čuvat dom i istraživat sportiće iza doma. Nas trojica pomalo, nizbrdo do našeg smjera. Nakon malo manje od sat vremena smo pod jako vertikalnom i visokom stijenom. Stijena izgleda teže od obećane petice. Penjemo u troje tako da Buljan vodi prve, a ja druge četiri dužine, a dalje ćemo po dogovoru. Smjer je osim pokoje prečke dobro poklinan, sidrišta su opremljena. Penjali smo od opremljenog do opremljenog, možda bi sad izabrali neko drugo sidrište koje bi dalo manje trenja, ali ide i ovako. Nakon 7 dužina, malo prerano po našem sudu(očekivali smo još 2 dužine), dolazimo do kraja Miheličeve skice, ali ne i do kraja smjera. Skice nema, ali opis spominje još izlaz do vrha. Prvo livada ocjene I, pa 3 ako ne i 4 dužine dobrog penjanja ne preko IV, ali kako se dižeš tako postaje lakše II/III također ima klinova. Nakon kamina smo se držali malo previše desno, pa smo kao i neki prije nas završili u klekovini. Izlaz je kroz položeni žlijeb u koso ulijevo.

Slijedi silaz (koji ima više elemenata uspona i ravnoga nego silaženja) i snalaženje po labirintima klekovine. Do doma vjerojatno treba sat vremena, nama je trebalo sat i pol skoro dva. Ako netko zna pravi put neka nam javi. Predlažemo ponavljačima da se dignu do pravog vrha Vežice i onda ga zaobiđu s desne(istočne strane)i nakon kratkog silaza priključe na put za Korošicu koji prolazi također desno od Lučkog dedeca. Put koji ide zapadno od Lučkog dedeca nismo uboli.

Sastanak s Andrijom, 2 sata do auta po putu koji smo sad mogli i vidjeti (nije neki spektakl) i doma smo oko ponoć, bez pizze u Sloveniji L

Zupanova je dobar tvrd smjer, treba mu pristupit ozbiljno iako nije predug.

G-G doista može proći za najljepšu peticu u Slo alpama. Moderna linija, odlična stijena, cijelo vrijeme lijepo penjanje. Pristup i silaz su mu jedina boljka. Po smjeru se može i absajlat, ali se onda ne ide do vrha, nego do spomenutog kraja skice.

Osim nas u Kamniškima su bili i Nelci s Fedorom. Oni su si izabrali sjevernu stranu i smjestili se u domu na Okrešlju. Penjali su često i rado penjanu Igličevu i nešto u Mrzloj Gori.

Link na cijeli foto album.