Tabor Nejc Zaplotnik 2014
Prošli vikend se u Kranjskoj koči na Ledinah (Jezersko) održao tabor u organizaciji AO Kranj u čast Nejca Zaplotnika. Stvar je osmišljena jednostavo, cilj je popularizirati penjanje po stijenama koje su bile Nejcovo dvorište. Kako? Tako da od petka do nedjelje možeš spavat besplatno u domu, više od toga ni ne treba.Buljan i ja krećemo u petak, nažalost kasno, plan je bio oko 16. Već u startu kasnimo 3 sata, pa smo zbog silne tuge prisiljeni stat na kolače u Lom da nas oraspolože.
U Ravenskoj kočni smo oko 22h. Krcamo ruksake koji nisu nimalo lagni, ni kompaktni i krećemo u noćni pristup do Kranjske. Nakon sat i pol stižemo gore, srećom dom je još otvoren. Pijemo radler, malo pričamo sa onima koji su još budni i oko 1.30 idemo spavat.
Buđenje u 5, moramo biti prvi u smjeru (nije da nam se žuri, ali stvar je prestiža). Cilj nam je Jubilejna u Dolgom hrbetu V/IV 500m.
Domar već radi skutine zavitke, pa smo dobili i topli čaj. Smjer je odmah (čitaj 45 minuta) iznad doma. Lako se nađe, malo laganog penjanja do pod ulaz i kreće žlijeb. Tu ja malo kompliciram sebi život i gubimo dosta vremena, a Marko se pothlađuje (ipak je to sjverna stijena).
Sustižu nas i 2 naveza slovenaca, dragi neki mladi ljudi i njima prvi put u smjeru, ne prestižu nego napreduju iza nas. Smjer nudi odličnu stijenu, dovoljno klinova (u prvoj možda fali jedan) i par pravih V detalja.
Za tih 8 dužina nam treba dugih 5 sati. Marenda na velikoj polici pod suncem i onda zadnjih 300tinjak metara do vrha. Prvo 3 dužine navezani poslije još 150 metara soliranja. Izabrali smo lijevu izlaznu varijantu, ali smo se držali desno od velikog siparastog žlijeba, mrvicu teže, ali bolja stijena, a i imali smo par klinova koji te bar uvjere da si na dobrom putu.
Nakon razvezivanja nije baš trivijalno penjanje do vrha, a linija je proizvoljan tj nema je.
Fotka na vrhu, i put Mlinarskog sedla i Češke koče… traje dugo. Od Češke do Kranjske biramo zatvoreni put kroz žrelo. Put je ok dok se ne dođe na snežišće pod teranovom (tu nam nije bilo lijepo).
U Kranjskoj smo 12 sati nakon što smo krenuli ujutro.
Dok jedemo maneštru stižu, neočekivano Novak i Sova. Oni su uživali u Novoj Centralnoj. Na licu mjesta se odlučuju da će odslušati predavanje (Janeza Svoljšaka) i prespavat.
Budi nas ne baš najljepše vrijeme, preko noći je palo i malo kiše. Oblaci su na vrhovima, tako da se odlučujemo na smjerić 10 minuta od doma od 150m Nebo nad Žrelom V A0, za mene A1. U trećoj dužini nas je kamin odvukao previše u lijevo pa nam je i smjer imao samo 3 dužine. Do doma na zavitek, priču s domarom o tome kako je nekoć bilo u Paklenici i spremanje ruksaka.
Do auta nas prati sunce jer se vrijeme popravilo i krećemo oko 2, ali prvo na ručak pod Jenkovu lipu.
Smjer je odličan ako ste na ti s 5-icama. Isplati se napravit dugi silaz. Skutin zavitek je bolji i od smjera. Svakako treba planirati doć i sljedeće godine.
