Preminuo Walter Bonatti
“If in normal conditions it is skill, which counts, in such extreme situations, it is the spirit, which saves“, Walter Bonatti.
U noći s utorka na srijedu preminuo je u 81. godini života Walter Bonatti, apsolutna legenda svjetskog alpinizma, po nekima, uz nedavno preminulog Ricarda Cassina i još živućeg Reinholda Messnera, možda i najveći alpinist svih vremena.
Rođen 1930. godine u Bergamu, Bonatti je već u svojim dvadesetim godinama počeo redati prvenstvene uspone s kojim je probijao granice, te postao prepoznatljiv po svojoj sportskoj etici i čistom »alpskom« stilu penjanja. Prvi veliki uspon koji je izveo prije 19. godine života bilo je peto ponavljanje Cassinova smjera u Walkerovom stupu sjeverne stijene Grandes Jorassesa, a sa 21 godinom života zadivio je alpinistički svijet teškim prvenstvenim usponom istočnom stijenom Grand Capucina. Već dvije godine kasnije, 1953., izveo je prvi zimski uspon sjevernom stijenom Cima Ovest di Lavaredo, također ponavljajući Cassinov smjer (ocjena slobodnog ponavljanja danas je VIII)
Njegovi alpinistički poduhvati, često izvedeni solo i zimi u teškim i velikim sjevernim stijenama, koje su se u tadašnje vrijeme činile nemoguće za osvojiti, kulminirali su već 1955. godine nevjerojatnim šestodnevnim solo prvenstvenim usponom jugozapadnom stijenom Petit Drua 1955. godine. Bonatti je sam proveo šest dana i šest noći u 1000 metarskoj stijeni stvarajući smjer koji će kasnije postati poznat kao Bonatti Pillar (TD). Smjer je velikim dijelom uništen u velikom odronu 2005. godine, a zanimljivo je da je samo tri dana prije Bonattijeve smrti u stijeni Drua došlo do još jednog velikog odrona.
Walter Bonatti (desno) u Alpama
Godinu poslije “Bonatti pillara” s trojicom je prijatelja prešao 1.795 kilometara na skijama preko Centralnih alpa, napravivši u 66 dana ukupno 73.193 metra uspona. Bonatti se tih godina nastanio u Courmayoru, tako da je nakon cijelog niza uspona u Dolomitima, sada redao prvenstvene smjerove i teška ponavljanja u masivu Mont Blanca. Između ostalog ispenjao je prvenstveni smjer u »stupu« Pillar D`Angle u istočnoj »Brenva« stijeni Mont Blanca, gdje je ponovio i većinu postojećih i dan danas zahtjevnih klasika. Ponovio je i sve glavne grebenske smjerove u Mont Blanc masivu kao što su Brouillard Ridge, Innominata Ridge i Peuterey Ridge. Više je puta u tom razdoblju zalazio i u Ande. Jedan od važnijih trenutaka u njegovoj karijeri i analima svjetskog alpinizma je svakako prvenstveni uspon iz 1958. godine na jedan od najtežih himalajskih vrhunaca Gasherbrum IV s Carlom Maurijem na ekspediciji koju je vodio Riccardo Cassin.
Ovaj sjajni himalajski uspon uslijedio je nakon izrazito traumtičnog iskustva koje je Bonatti sa samo 24 gdine doživio prilikom sudjelovanja na slavnoj talijanskoj ekspediciji na K2, prvoj koja je uspješno osvojila vrh. Bonatti je udarnom penjačkom timu Achilleu Compagnoniju i Linu Lacedelliju nosio, uz pakistanskog penjača Amira Mahdija, kisik sve do 8100 metara, no kamp u kojem se trebao nalaziti dvojac nije bio tamo gdje je dogovoren. Kako je Mahdi već bio posve iscrpljen, dvojac je bio prisiljen provesti noć na otvorenom na visini na kojoj se takvo što tada nije smatralo mogućim preživjeti. Bonatti je sumnjao da je dvojac iznenada pomaknuo kamp iz straha da bi on mogao ići na vrh umjesto njih, dok su pak Compagnoni i Lacedelli nakon povratka optužili Bonattija da je koristio dio kisika, te ih tako ugrozio pri usponu na vrh. Bonatti je vrlo brzo dokazao da nije mogao koristiti kisik jer nije imao masku, no talijanska javnost godinama je vjerovala »junacima« koji su osvojili K2.
Tek prije nekoliko godina, neposredno prije smrti Lacedelli se ispričao Bonattiju i potvrdio većinu navoda iz njegova priče. Bonatti se nakon ovog iskustva nastavio penjati izbjegavajući javnost i širi krug ljudi, no drugu veliku traumu doživio je prilikom pokušaja uspona na centralni stup Freney »lica« Mont Blanca kad su on i njegov dobar prijatelj Andrea Oggioni, te još četvorica Francuza zapeli u lošem vremenu. Preživjeli su samo Bonatti i dvojica Francuza, a nakon toga veliki se alpinist gotovo posve povukao iz penjanja. Ipak, 1963. uspio je u prvom zimskom usponu sjevernom stijenom Grandess Jorassea, ponovo Cassinovim smjerom, da bi dvije godine kasnije izveo svoje možda i najpoznatije postignuće – solo zimski uspon sjevernom stijenom Matterhorna.
Nakon toga Bonatti se povukao iz ozbiljnog penjanja i posvetio se pisanju, nastavivši hodati u planine.
Godine 2004. primio je naslov Cavaliere di Gran Croce od talijanske države, a još ranije i francuski orden časti za spašavanje života dvojice alpinista u alpama. Prošle je godine primio i Zlatni cepin (Piolet d’Or), najprestižniju nagradu u svijetu alpinizma za životno djelo. Njegovi smjerovi koje je »ucrtavao« diljem svijeta, a ponajviše u Dolomitima i Centralnim alpama i dan danas se smatraju izuzetno teškim usponima koje mogu ponavljati samo najspremniji i najodvažniji. Među alpinistima diljem svijeta ostat će upamćen kao vizionar velikog duha koji je pomicao granice i kao širokogrudna, topla osoba. Koliko je on sam utjecao na razvoj alpinizma najbolje možda govore misli nekih od najboljih svjetskih alpinista izrečene o njemu na portalu Planetmounatin.com.