10 lipnja 2015 Autor: Frano Udović RAK

PAKLENICA, 30. i 31. svibanj 2015.

dsc_0211

Marko, Goran i ja, usprkos umoru od dvodnevnog boravka u Dolomitima, stižemo direktiva u Paklenicu i nabrijani smo ful na tu zadnju vježbu našeg tečaja. Stižemo kasno, spavamo nikako (istrijanska buka 🙂 Buđenje u 6:00 i gas pod Danaju pa iz nje u Brid za veliki čekić. Penjanje tog dana me nije toliko oduševilo kao drugi dan.  Ne znam je li razlog tome povlačenje za trakice\komplete, strah od prvog dugog smjera u životu, umora ili je taj smjer “dosadan” :P…

U navezu s Goranom penjemo kao drugi navez ispod Andrića i Tome te dolazimo na vrh smjera. Uz malo skakutanja po gromadama eto nas i na vrhu Anića kuka odakle se proteže fantastičan pogled 🙂 Spust po označenoj ruti, povratak u “bazu” i mrzla birica… Eh, da nije bilo te mrzle birice, ne bi se rodila ideja za smjer koji me čeka drugi dan.

U bazu je te večeri stigao i Igor te pričao o nekakvom Mosorašu i nabrijavao nas (teško je žabu u vodu natjerati) pa je počelo “žicanje” Bojana da dopusti nama početnicima velikog Mosoraša. Uspjeli smo i dobili zeleno svijetlo za sutra 🙂

U navezu sam s Miljenkom, iza nas Vedran i Goran, a zadnji Igor i Marko. Adrenalin raste iz dužine u dužinu, straha je sve manje i manje, a u glavi samo gdje staviti noge i ruke.

Smjer me oduševio i načeo da odem postepeno dalje u duge smjerove 🙂

Zaključno, vikend u Paklenici mi je super iskustvo!

Zahvalio bih se svim svojim kolegama\icama s tečaja na predivna dva mjeseca druženja, učenja i zajebancije!

Isto tako hvala svima onima koji su dio organizacije istog te se nadam da ćemo se  svi skupa nastaviti družiti, učiti i zajebavati, ali u tečaju koji nema početak i kraj! 🙂