Napokon Paklenica… a zatim i ispit
Eto napokon je stigla i Paklenica na red. Posljednja vježba prije samog ispita. Krenuli smo iz Rijeke u petak popodne, naravno svi uzbuđeni i puni želje za penjanjem. Do Paklenice smo išli starom magistralom koja putovanje, uz njezin preljep krajolik, čini nezaboravnim. Naravno tu neću zaboraviti na Ivanu i Lily koje su pjevale cijelim putem do dolje 😛 (slušalo se, Zrće2009, 2010…).
Stigli smo… pao je mrak, trebalo je brzo podići šatore i spremiti se za kratak “briefing” oko sutrašnjeg penjačkog uspona. Spavali smo u kampu “Marko” koji ima strogu šeficu koja ne podnosi ikakvu buku iza 23 sata… moš si mislit. Instruktori su se sastali i određivali tko će što penjat sljedeći dan… to je to svi izlaze van, Bojan se penje na balkon, Marko viče “alo ljudi tiše…” napetost je u zraku i svi iščekuju da čuju što će sutra penjat. Dok je sve s visina budnim okom nadgledavala stroga šefica kampa. Svi su dobili svoje smjerove i svog instruktora i sad svi možemo na spavanje…
Buđenje je naravno bilo u 6 ujutro. Lagano smo se uputili prema ulazu u Paklenicu i krenuli svako svojem smjeru. Penjalo se cijeli dan. Od Brahma do Nosoroga, nije bilo problema, niti ičeg drugog, sve smo odradili ono “školski” J. Instruktori zadovoljni, mi živi J. Vraćamo se u kamp i miris roštilja je u zraku. Naš dragi Iljadica svima nama je pripremio odličan roštilj. Koliko smo bili gladni sve je nestalo u vrlo kratkom roku, a stvarno bilo je toga dosta… Slijedi Ivanin rođendan, lagana pijanka uz večernju zajebanciju, i naravno šefica koja nas je stalno opominjala da se stišamo i da odemo u krpe…
Drugi dan, jovo nanovo… svatko od nas dobija druge smjerove. I dalje penjemo cijeli dan, vraćamo se u kamp mrtvi umorni a trebamo se pakirat i nazad za Rijeku… L
Dva dana odlično provedena u dobrom društvu, i odličnim instruktorima. Ali smo se i nagledali tuđih grešaka, i na njima se uči 😉 Dvoje Njemaca koji nisu imali dovoljno užeta za absail pistu pa su ostali nasred stijene, jedan dečko je pao s trećeg spita jer je osiguravatelju procurilo uže kroz reverso, pa su ga GSS-ovci odnosili na nosilima….itd. Stoga, ljudi budite oprezni, penjite najprije glavom a onda sa svime ostalim, o radu ruku da i ne govorim! A za tjedan dana slijedi ispit na kamenjaku, učite i vježbajte, da im pokažemo što znamo 😉
Eto nas i na samom kraju, 2 mjeseca su jako brzo prošla, puno toga se naučilo i izvježbalo. A sada, vikend nakon Paklenice, vrijeme je da se pokaže što znamo…
Prognoza za taj dan nam nije bila od najboljih, pa smo se svi sastali u klubu, da odlučimo di ćemo ić. Pošto su neki od nas tulumarili protekle noći, bilo je onih koji su došli direkt iz vana, onih koji su kasnili a neki su i zaspali…
Dogovor je pao, krećemo iz Rijeke, pravac Kamenjak.
Odmah su nas raspodjelili tko će ići sto odgovarati, a tko penjati. Ispitivalo se sve; od opreme, uzlova, izrade alke, sidrišta, absaila, bernarda, i naravno slaganje užeta kod Lea. J
Instruktori su nam bili dobro organizirani, konstanto smo se rotirali, i jako brzo smo sve završili. A pa naravno sve smo i znali J. No da bilo je i sitnih zanemarivih greška koje su se kasnije popravile…
Sve u svemu položili smo J Velike zahvale našim voditeljima Bojanu i Marku te i svim ostalim instruktorima koji su bili uz nas tokom tečaja. Živio nam RAK i vidimo se sljedeći tjedan na Sv. Vid – Zero memorijal 2012 dođite u što većem broju…
Pozdrav,
Pečenko 🙂