Moj prvi alpski neopremljeni smjer + Velika Baba
Put je započeo u petak popodne 19.07.2013. Jevgenij i ja krenuli smo iz Rijeke preko Postojne starom cestom put Vršića u Julijskim Alpama s nadom da će Unić izdržat. Nakon iscrpne vožnje dolinom rijeke Soče uspinjemo se na Vršić te tražimo mjesto gdje ćemo kampirati i nešto pojesti prije spavanja.
U noći s petka na subotu počinje pljuštati kiša što nas malo zabrinjava zbog mokre stijene. U subotu ustajemo prije 6 pakiramo stvari te oko 7 krećemo prema podnožju Velike Mojstrovke. Prilaz do Debelakove smeri Velike Mojstrovke trajao je cca sat i pol. Puni entuzijazma naizmjenično prolazimo kroz smjer međutim malo nas muči orijentacija u stijeni koja kasnije prelazi u vlastita preispitivanja: “gdje sam ja to došao, što je meni ovo trebalo, kako ću izaći iz stijene itd”. Ne širim nervozu nego stisnutim zubima krećem dalje. Konačno nalazimo poznati dio stijene – veliku prečnicu dugu 60 m koja nas vodi do detalja i zadnje tri dužine.
U smjeru smo bili sami i penjali smo nešto manje od 8 sati. Stijena je izrazito kršljiva i svaki korak treba dobro provjeriti (u jednom detalju smjera odlomio mi se komad stijene). Smjer je neopremljen i trošili smo svega 2 kompleta po dužini. Nakon spuštanja do Erjavčeve koče podno Vršića pakiramo stvari i krećemo prema Jezerskom u Logarskoj dolini. Plan je u nedjelju 21. 7. ispenjati Novu Centralnu smer Velike Babe. Podno Velike Babe dolazimo u 10 navečer te kampiramo i gostimo se svime što nam je ostalo od hrane. U nedjelju ujutro, vrijeme izrazito loše, magla i sitna kiša nas tjera da odustanemo od penjanja. Međutim na šumskom putu prema Jezerskom srećemo “Rakovce” i family (Arno, Marin, Marijan i Kristijan s familijom) koji nas nagovaraju da zajedno s njima ispenjemo Novu Centralnu smer. Po teškom siparu i magli pristupamo smjeru i krećemo u 3 naveza Jevgenij – ja, Marin – Kristijan, Arno – Marijan, dok family kreće planinarskim putem i ferratom do vrha Velike Babe.
Iscrpljeni od prethodnog dana, s jednim Snickersom i konzervom tune nakon otprilike 5 sati izlazimo iz smjera. Na vrhu Velike Babe sastajemo Ines i djecu te se spuštamo ferratom i planinarskim putem do auta. Ne izrazito nego iber iscrpljeni nakon večere i rastanka s ekipom krećemo put Rijeke starom cestom do Ljubljane. U Ljubljani se gubimo te na rezervi i bez vinjete završavamo na autoputu do Postojne. U Rijeku dolazimo oko 1 ujutro na zasluženi odmor i početak novog radnog tjedna. Ovim putem moram zahvalit Jevgeniju na izvrsnom izletu i odličnom iskustvu koje ću dugo pamtiti. Svi problemi, gubljenje, umor, nedostatak hrane, vode, kiša sve ide u “staž” i izgrađuje čovjeka.