Kanjavec – turno tura
Ovu turu smo Pavić i ja planirali već duže vrijeme i konačno se sve poklopilo, a da bi atmosfera bila još bolja pridružio nam se Čoki.
Znali smo da je ovo naporna i duga tura, ali da bude još žešća potrudila se priroda koja nam je omogućila start sa neplaniranih 660 mnv što je cijelu priču poprilično produžilo.Nakrcani ko mazge krećemo najprije po cesti, koja je djelomično suha, do planine Blato gdje skrećemo na šumsku stazu te uz malo konzulatcije s praznim gps-om, kartom i kompasom uspješno pronalazimo put do idilične planine v Lazu. Inače, od nekih 1.500 mnv snijega ima na bacanje. Od Laza kreće hard core dionica – strmi uspon na Lazovški preval i dalje do doline za Debelim vrhom. Sunce prži i čini nam se da nema kraja… i nije ga bilo, jer nas je čekala još dugaaaaa prijećnica, te lakši uspon na Hribarice. Uz zalazak sunca sa zadnjim atomima snage skijamo na Prehodavce gdje smo prenoćili u novo uređenom bivku.
Slijedeće jutro je bilo rezervirano za uspon na Kanjavec (2.569 mnv), naravno preko Hribarica. Vrijeme je i dalje bilo odlično. Na zapadni vrh stižemo bez problema, odrađujemo foto session, te dogovaramo kojom linijom ćemo skijati. Sunce je lagano opustilo površinski sloj snijega tako da smo potpuno uživali u spustu! Doživljaj skijanja u kombinaciji sa čudesnim ambijentom teško je opisati! Do planine v Lazu spust je bio vrhunski. Za kraj smo odskijali kroz šumu, te po cesti (ono što se dalo) nazad do auta.
Slaba dostupnost i udaljenost vrha pomogli su da smo na turi bili gotovo sami i razdjevičili mnoge padine. Prava tuno skijaška klasika!
