Riječki Alpinistički Klub

Već neko vrijeme imao sam želju pokušati prvenstveni smjer u Antovu. Jug i ja smo u par navrata mjerkali stijenu i pokušavali odrediti neku liniju koju bi mogli riješiti i konačno u subotu je došao i taj dan. Jevgenij, Jug i ja nalazimo se u 10 na parkiralištu ispod sportića u Antovu, nakon kraćeg određivanja potrebne opreme odlučujemo se za liniju u stijeni lijevo od penjališta.

Pristup traje cca 15 minuta putem prema penjalištu a na sredini sipara se skreće uijevo po nemarkiranoj stazici do podnožja stijene prema njenom najzapadnijem djelu.

Odmah na ulazu zabijem klin za oznaku ulaza te za psihu i krenem. Super je, stjena dobro drži, nije kršljivo, puno dobrih hvatišta za ruke, a noge se moraju malo namještati, postavljam i čok. Nastavljam pod lagano prevjesnim pločama, al još uvjek je ok, tu zabijem još jedan klin i sad kreće zabava.

Uf, dobra je pukotina za ruke, al noge ništa, probam neki ko dilfer, dignem se, a gore ćelavo, neće moći, poprečim malo ulijevo postavim frenda (Jevgenij kaže dobro) i nastavim dalje do većeg kamena uglavljenog u stijenu preko kojega objesim traku (više za psihu nego što bi držalo). Ok još jedan čok i sad je dosta, stojim na polici cca 30 m od ulaza, ispod velikog žljeba i radim sidrište.

Kreće Jevgenij, a za njim i Jug, Jevgenij pokušava riješiti dio koji sam zaobišao i njemu je prećelavo,  ide mojom putanjom. Ovo je trajalo cca  sat vremena, ok, cjeli dan smo tu ;).

Jevgenij kreće u drugu dužinu koja je počinje neugodnom prečnicom (a koja je ugodna?!) koju majstorski rješava i prolazi ljepšim penjanjem uz zabijanje 2 klina do zeznutog žljeba u kojem je neka mladica, ostavljena žuta zamka za orijentaciju,(kaže Jevgenij da je drvo) na koju majstor postavlja traku i skroz izlazi iz žljeba, pa opet preči u desno 5m, hvatišta ok , nožišta trenje, i na relativno udobno sidrište koje je napravio sa 2 klina (ostavljeni u smjeru).

Na moje pitanje „kako si rješio žljeb“ kaže „u transu“. Stjena je još uvjek dobra, hrapava, gruba i neizlizana. Ruke su već malo krvave i oguljene, al šta sad. U treću dužinu kreće Jug, činilo nam se lagano i položenije, a tako i je, al staro je pravilo što lakše to kršljivije, pa Jug oprezno i lagano napreduje, a nas dvojica ga usmjeravamo prema žljebu pod vidljivi strop, staje pred žljebom ispod sropa, ne izgleda baš lagano hmmm???. Ne pada ništa iz smjera, al Jug viče samo oprezno, dovlačim se do njega, a putem ostavljam Jevgeniju uspomenu na kacigi u obliku kamena, koja je sad malo više ukrašena.

Gledamo sva tri gore u taj žljeb, a moj je red, ma ne idem ja u taj, ima jedan do njega, pun je trave al izgleda lakši. Sa sidrišta po zarasloj polici do žljeba, čupam travu, bacam zemlju, blatan ko prase za čas, i ne izgleda tako strašno, postavljam tri čoka u 10m, te dolazim do djela žljeba gdje treba preći udesno preko neke eksponirane nagnute police. Probam, frka, ajde moj najbolji prijatelj klin, zabijem i uf, odmah mi je bolje, ajmo sad, krenem iznad klina, noge su mi loše al dobro hvatište za desnu ruku, kad bi samo noge nekako…jbmti, pa to traje vječnost, oću past neću past, frka, singerica, aj zategni sjedam…, „a jel ti dobar taj klin“ čujem odozdola, „ma je je“ (valjda je)…

Ajmo opet, i opet isto ne mogu i ne mogu, frka me izać na tu policu… odustajem. U napad kreće ruska mašina, rješava žljeb i dolazi do djela gdje se prelazi preko kose police pod strop, muk…, puf-pant, nešto je izmađiao i izlazi na kosu policu pod strop, „Jes, iznad stabla sam, zabijam klin“, „postavljam čok“ viče Jevgenij, mislim si ja pa jel treba čok tako blizu kad je zabio klin-treba, treba. Par lijepih gibova i naš as izlazi iz detalja sa iskrenim oduševljenjem.

Ostatak od 25 di vrha je projuriopo nekim trojkama. Sidrište na vrhu je na dobar pješčani sat i drvo, što god kome draže.

Jug i ja rješavamo dužinu, a žrtva dužine je moj duboko uglavljeni čok kojeg Jug nije uspio ni nakon duge i požrtvovne borbe izvaditi, negdje na sredini pukotine viri sajla, šmrc. Koliko je borbeno bilo govori i činjenica da je i čokovadilica odletila niz stjenu ;). Čestitamo si na vrhu – naš prvi prvenstveni smjer!!! 

I na kraju, ne trebaju mi Alpe, imam ih i doma…

Ocjena – prve dvije dužine V, treća IV+, a četvrta -VI, dužina smjera 140 m, trajanje penjanja???

U smjeru smo ostavili 5 klinova, jedan na ulazu označen žutom zamkom i u prvoj dužini, jedan na prvom sidrištu, dva na drugom sidrištu i jedan čok 😉 (moj).

Silaz iz smjera je sa druge strane kroz raslinje do sipara pa prema parkiralištu cca 20 min. Za slijedeće penjače preporučamo set čokova, bar 6 klinova (dobro dođe profilac) par malih frendova i 5-6 traka.

[Show slideshow]