Baletova prva pobjeda na europskoj sceni!
Na Black Diamond Dry Tooling Cupu u Brnu Aleksandar Mataruga – Bale (Zamberlan, Camp, Trangoworld, Oakley) ostvario je ne samo svoju prvu pobjedu izvan granica Hrvatske, nego i prvu pobjedu nekog Hrvata u dry toolingu na nekom međunarodnom natjecanju!
Evo i Baletovog osvrta na natjecanje…
Na natjecanju u Brnu je sudjelovalo 40 natjecatelja i 5 natjecateljica. Uz Damira i mene tu su još bili Slovenci, poveći broj Slovaka, a najviše je bilo naravno Čeha. Samo natjecanje se odvijalo na genijalnoj umjetnoj stijeni od betona, koja služi i za slobodno penjanje u toplijim danima, a kad zahladi presvlače ju sa drvima da se može tulati po njoj.
Prije početka samog natjecanja družili smo se s brojnim drugim penjačima, od kojih se s nekima znamo već od ranije s drugih natjecanja i s natjecanja Svjetskog kupa. Nakon druženja uslijedile su kvalifikacije, koje su bile zamišljene kao penjanje pet smjerova (flash), a za svaki smjer je bilo ograničeno vrijeme na 7 minuta, što je dovoljno da se popnu smjerovi koji su bili različitih težina. Polufinale smo uspješno prošli i Damir i ja, nakon čega smo nas ukupno osmorica ušli u finale.
Finalni smjer nije bio toliko tehnički zahtjevan, već je bio dosta dug s puno hvatišta, što jako umara, a da bi se došlo do topa treba i puno izdržljivosti. Vrijeme je bilo ograničeno na 12 minuta.
Finalni smjer sam penjao drugi po redu i to iz razloga jer sam zbog manjeg kiksa polufinale završio na sedmom mjestu. No znao sam da ja to mogu. Krećem, penjem, pušem, držim i dolazim na tri hvatišta do topa… napumpane ruke ko taburei!
Bale u finalnom smjeru
Tada je u meni krenula nervoza, jer imam prilike u miru gledati ostale natjecatelje i računati na kojem sam mjestu. No kako je vrijeme odmicalo tako sam bio sve mirniji. Svi su padali ispod moje visine, odnosno mog hvatišta.
Dolazi i red na Damira. No prevjesna stijena i kasniji strop ga iscrpljuju te je na samom kraju i on pao i zauzeo vrlo dobro 4. mjesto.
Dolaze i ostali. Penju, padaju ispod mog hvatišta. Svako hvatište iznad je značilo postolje, jedno hvatište ispod mojeg je bilo 2. mjesto, a dva ispod je bilo 3. mjesto. To je to! Prvi sam! Juhuuuu!
Super je bilo to što smo svi popadali u finalu. Ne zato jer se nešto nije moglo proći tehnički nego zato što smo se svi napumpali i otpali ko kruške. To je ono najbolje kod natjecanja!
Sve pohvale idu organizatoru natjecanja, koje može biti primjer natjecanja koje nije samo natjecanje već i druženje penjača iz raznih država. Bilo je tu svega, od izmjenjivanja iskustava, stvaranja nekih novih prijateljstava, a sad je i kraj i ovog mog teksta, koji ću baš kao i svaki drugi završiti na isti način; Idem sad. Tavan me čeka jer se bliži Svjetski kup.