1. Vježba ljetne alpinističke škole – proljetni termin (Vela Peša), 10.04.2015
Svanula je i ta dugo iščekivana nedjelja 10.4.2016. Dan 1. vježbe proljetne alpinističke škole. Da li je ova generacija tečajaca inače tako točna ili je priča s predavanja i „7:58“ ostavila traga, vidjet ćemo. U svakom slučaju već u 7:50 smo svi postrojeni na Delti u iščekivanju instruktora. Nakon brzog ekipiranja po vozilima krećemo put Vele Peše, današnje destinacije. Na skretanju za Platak priključuje nam se ostatak društva, uvijek vesela i dobro raspoložena crikvenička ekipa J
Od parkinga nakon 10-minutnog pristupa stižemo pod stijene gdje se polako opremamo i čekamo prve zadatke uz pokoji gutljaj kave iz termosice. Podijeljeni u „četvorke“ prolazimo pet nastavnih točaka gdje s instruktorima prolazimo kroz vježbe osnovnih uzlova, osiguravanja partnera, upoznavanje s opremom, slaganja užeta te penjanja na „top-rope“. Vrijeme s nama igra igru „toplo/hladno“ tako da je čas vruće, a čas zima ovisno o oblacima i refulima bure. Mislim da je svako od nas obukao i skinuo jaknu bar 10 puta… Ali najbitnije je da kiše nije bilo pa su i samim time uvjeti za vježbu bili odlični.
S obzirom na skromno iskustvo, znanje i vještinu većine nas tečajaca, instruktori pokazuju veliko strpljenje i volju za pomoć. Štoviše ovim putem im se i zahvaljujem što su se suzdržali da se dobro nasmiju na naš račun jer komičnih situacija nije falilo.
Iako je ponedjeljak, dok važem što ubaciti u izvještaj, još uvijek mi se u glavi vrti bar 300 puta ponovljena zapovijed „Sjedni u uže!“… Tu smo se mi tečajci baš „pokazali“. Nakon jasnih uputa osiguravatelja rezultati i odgovori su bili svakakvi. Što zbog bure, što zbog treme, penjač obično ne bi uopće čuo ili je na zapovijed nekoliko puta odgovarao sa „Mogu li sjesti u uže?“ 🙂 Ako bi i odgovor bio „Sjeo sam!“ (varijacije: „Sidin!“, „Sel san!“…), uglavnom u početku to sjedenje je više izgledalo kao uspravni vojnički stav „Pozor!“ (ili nekad „mirno!“), tako da se taj nesretni „Sjedni u uže!“ još nekoliko puta ponavljao do točke kada rasprava završava sa osiguravateljevim „Ne spuštam te dok ne sjedneš!“ 🙂 … Tada valjda u tečajcu proradi nagon za preživljavanje pa bira sjedenje između propuha na vrhu smjera… S puno opreza i dosta rezerve sjeda u pojas i polako cupka na sigurno tlo…
Nakon odrađenih vježbi ostaje nam vrijeme razonode. Instruktori opremaju još 6 smjerova i svako od nas ima prilike okušati se u još kojem detalju Male Peše. Tu trošimo zadnje atome snage te nakon završne riječi vodstva tečaja (oko 17h) s veseljem dočekujemo seobu u Putnik na zasluženu okrjepu.
Zaključak: odlično društvo, puno naučenog, zabava za 5, dan za pamćenje.
