Triglavski klasik – Bavarska
Bio je glup i dosadan dan kada mi se javio naš vrli dopredsjednik i pozvao me da s njim idem penjati sjevernu stijenu Triglava, točnije Bavarski smjer. Ja, mlad i naivan, odmah pristajem. Jer dopredsjednik ne zove često, a i kad zove, zove na sportiće. Škalamera, Randić, Rafaj i moja malenkost krećemo u utorak popodne i spavamo u Aljaževom domu.
Tamo saznajemo da se neki trojac isto namjerava u Bavarsku, ali oni nadobudni kreću u 3 ujutro. Luđaci. I stvarno su krenuli u 3 ujutro, vidjeli smo im svjetla na ulazu u smjer u 5 ujutro.
Za sam smjer neću puno pričati, lijep i često penjan smjer. Pristup oko sat i pol, silaz dva i pol sata.
E sad, Slovenci očito nisu dobili dojavu da je rat završio i iz nekog čudnog razloga su nas pokušavali ubit svih 800 metara smjera. Konstantne padajuće granate, veličine Matkovih muda (kaže čovjek da su velika) pomiješane sa urlicima alpskih susjeda daju dojam potpunog kaosa. Adrijana su pogodili sedam puta, Matko je primio grotu u ruku koja bi normalnoj osobi odvalila rame. Bojan i ja smo prošli neozlijeđeni, ali sam ja platio cijenu za tu našu sreću. Naime, ispale su mi naočale :(. Naočale koje su sa mnom bile od mojih prvih penjačkih koraka. Naočale koje nisam skidao s glave bila noć ili dan. Sada se šećem gradom bez naočala i ljudi me ne prepoznaju. Šta ćeš, život.
Smjer bi realno popeli u 7 sati, ali smo morali čekati sporiji slovenski navez ispred nas. Jedan pokušaj prestizanja je završio neuspješno pa nismo dalje ni pokušavali. Na kraju nam je trebalo 9 sati. Išli smo na izlaznu varijantu Zimmer-Jahn i odsolirali 250 metara. Navodno se ljudi navezuju jer je bilo hrpa klinova. Zadnjih 50 metara smo se osiguravali jer je nekakva vertikalna ploča. Tu smo naletili na osam francuskinja u gojzama. Od kuda su one došle, ne znam. Ali su ostavile srce na stijeni, svaka im čast.
Silaz po vodiču traje 3 i pol sata, mi smo sišli u 2 i pol jer je trebalo pive ohladiti u potoku. Tu sam naučio korisnu informaciju da se pive u potoku ohlade za 5 minuta. Ima logike, ali nisam nikad razmišljao o tome.
Za kraj bi se zahvalio vrlom dopredsjedniku što me zvao da mu budem navez, jednog dana kad budem penjao bolje od njega ću mu vrlo rado postaviti neki smjer na topaka :). I uvjerio sam se da su GSS-ovci stvarno u top formi. I iz nekog čudnog razloga je Bobo magnet za Slovenke. Za detalje mi se obratite u klubu.
