13 travnja 2022 Autor: Martina Brnić i Andrija Rubinić RAK

Treći svijet – treći problem iznad Bribira

Neumorni Andrija nije stao nakon ne tako davno zabušenih smjerova nad Bribirom jer kakva bi to bila trilogija sa samo 2 smjera.
Kako se rađao smjer i kako su ga Matteo i Martina popeli u tekstu.


Kao je nastao smjer – Andrija

Kako sam još od neke davne zabave u Bribiru fasciniran stijenom iznad mjesta, a nakon postavljanja smjerova Prisnac direkt i Infleksija pogled mi je pao na lijevi dio te stijene. Ovdje sam vidio mogućnost postavljanja najkonstantniji smjer u ovoj barijeri. Ideja je bila kao i do sad bušiti spitove u napredovanju kako bi linija bila što logičnija, a proces bušenja smjera tj. postavljanja izazov sam za sebe.

Dobru podlogu za planiranje smjera dao nam je drondžija i organizator te ključne zabave Hrvoje Dukić sa svojom detaljnom snimkom stijene.

Sa penjanjem krećemo još u prosincu 2019. godine Luka Štrljić i ja. Nakon što sam Luki pokazao u prvih par spitova kako to radim, brzo mu se svidjelo to tehničko penjanje i bušenje pa toga dana izlazimo na policu gdje završava dužina. Ovdje smo došli do najvertikalnijeg i najglađeg dijela stijene, pomalo smo čak i razočarani jer sumnjamo u mogućnost nastavka smjera. Zaključujemo da bi bilo najbolje pozvati nekog boljeg penjača da nam da mišljenje kuda da krenemo. Kako se bolji penjači obično bave svojim projektima i rijetko imaju vremena za tuđe ideje to se nikad nije realiziralo. U nastavak nakon dosta vremena krećem sa svojim starim partnerom Zdeslavom Marinovićem. Napredujemo puževim korakom, čak i odlazimo par metara u nepenjivi dio, pa se vraćamo, pa abseilamo radi proučavanja mogućnosti nastavka, pa nas izdaje bušilica, pa zaboravljamo ključnu opremu, pa nas opet spašava bribirac Hrvoje od kojeg posuđuje zaboravljeno. U međuvremenu je možda i Zdeslav počeo sumnjati u mogućnost skorog završetka smjera te me u jednom navratu sa tzv. Halidove police do koje je moguće doći zaobilazeći prvu dužinu osiguravao prijatelj Bogdan Likar koji više i ne penje i nakon toga napokon završavamo tu detaljnu dužinu. Iduću opet krećemo Zdeslav i ja, ali opet problemi. Prolaze godine jer u toplijem dijelu godine nema smisla penjati ovu stijenu. Smjer dobiva neslužbeni radni nadimak Agonija jer nikako da ga završimo. Došao je blizu i kraj zime 2022. godine, da bi dovršio smjer valjalo je uzeti i koji dan godišnjeg, jer su mi vikendi obično obiteljski, i naći novog entuzijastičnog partnera Lovru Medveda koji ne zna u šta se uvalio. Nakon još malo penjanja u napredovanju, dolazim do ogromne ljuske koja se jedva drži nekih 15ak metara iznad sidrišta. Tu smo zaključili da nema smisla riskirati i da  ćemo doći drugi put, abseilati odozgo i srušiti je. Kada smo to napravili ujedno smo i zabušili taj zadnji dio smjera odozgo što je penjački čistunac Zdeslav okarakterizirao kao jednu od najtužnijih priča koju je čuo. Naknadno Lovro i Martina Brnić dodaju još dva spita na kraju prve dužine kako bi smjer u cijelosti bio dobro pospitan. Kako su postavljači na ovaj smjer uložili sve skupa oko 10-ak dana, ali nismo nikad popeli kompletan smjer u komadu, odlučili smo se zadovoljiti titulom postavljača smjera i čast prvenstvenog uspona prepustiti nekom drugom navezu koji će ga moći i osloboditi.

 

 

Izvještaj sa prvenstvenog uspona i oslobađanja smjera – Martina

Nakon dugotrajnog bušenja i uz pomoć nekoliko partnera, Andrija je izgurao još jednu ljepoticu u Bribirskoj stijeni. Na njegov i Lovrin poziv, Matteo i ja smo se uputili u novi smjer lijevo od Infleksije, naziva Treći svijet. Bili su sramežljivi oko procjene ocjena pa smo se naivno zaletili i već na ulazu u prvu dužinu zapeli u detalju.

 

  1. dužina (6b, 35m)

Na samom ulazu u prvu dužinu ima nešto lišajeva koji ulaz čine neugodnijim nego što zapravo je. Nakon kiše treba pričekati da se stijena dobro osuši jer nemaš gdje stati, sve se kliže od nabubrenih lišajeva. Nakon nezgodnog bolderskog ulaza slijedi lijepo penjanje i čista stijena, bombončić. U drugoj polovici prve dužine treba još jednom malo stisnut, dva malo jača giba i izlazi se na lakši dio pred sidrištem. U ovoj dužini postavljeno je 10 međuosiguranja. Na ulazu i na gornjem detalju je toliko gusto zaspitano da se može povući s kompleta na komplet. Složili smo se da je ocjena 6b (ja bi možda dodala i +, jer nije baš bilo lako).

 

  1. dužina (1, 5m)

Ovo je zapravo Halidova polica, spojili smo prve dvije dužine i sidrili na glonđi pred detaljnom trećom dužinom. Može se i sidriti na kraju 1. dužine, i samo povući uže u podnožje treće dužine i sa poda osiguravati iduću dužinu.

 

  1. dužina (7a, 20m)

Matteo je spojio prve dvije dužine pa je grah tako pao da krećem ja u detaljnu. Bole nas oči od svjetlucanja mnogobrojnih spiteva, ali razaznajemo ispred nas glatku, lagano položenu ploču, pa zaključujemo, ako je ovo detaljna dužina biti će to neki pločasti 6c i hrabro krećem. Prvih desetak metara je lijepo 6a penjanje i onda kreće party. Prvo što me išamaralo je priječenje u lijevo, kreću mrvice za ruke, loš balans, baca iz ravnoteže…ali izvučem nekako tu prečnicu jer sam, eto, žensko pa samim time dobra s balansom i dovoljno niska da me ne izbacuje toliko van stijene. Pretpostavljam da će višima biti teže. Nakon prečnice panično hvatam pukotinu, kopčam zadnji spit do kojeg mogu a pogled prema gore me vraća u realnost. Pukotina dalje nastavlja u svom kvazi obliku, a ploča do nje ne obećava puno. Shvaćam da ovo nije 6c i prepuštam podij Matteu.

Matteo je u ovoj dužini imao epizodu s ruksakom. Podsjetio me na Jadranku Kosor s crvenom torbom kod Obame. Taj ruksak je između pokušaja oslobađanja dužine šetao s leđa na spit, sa spita na spit, sa sidrišta na sidrište. Rekla bi da je jedno tri puta ruksak popeo tu dužinu, a nakon sat vremena čišćenja stijene i projektiranja i Matteo je slobodno popeo dužinu. Za detalj kaže da je sloperasta pukotina u kombinaciji s glatkom pločom, dosta tehnički i na noge. Detalj je podijeljen u dva dijela, nakon par metara stiskanja dolazi se do prvog dobrog hvatišta gdje misliš da si gotov ali ne, za 9,99 u paketu dolaze i dodatni stiskavci. Matteo ju je ocijenio sa 7a, meni je bila neizvediva pa ne mogu ni procijeniti.

I jedna dobra vijest za sve nas nejake, metodom „slobodno po kompletima“ može se popeti i ova dužina. Naime, u 20m detaljne dužine postavljeno je 12 međuosiguranja! Andrija, hvala ti!

Za napomenuti je i da se sidrište traži s desne strane, na odrezanoj grani, prije ulaza u novu pukotinu. Nas je malo zaveo prvi spit 4. dužine pa smo skoro produžili, prije se spit uoči nego sidrište koje je malo desnije.

 

  1. dužina (6c, 30m)

Ulaz u ovu dužinu nisam skužila, vjerojatno ima neka beta ali nije bilo vremena tražiti ju. U pukotini je ostao zaglavljeni čok koji u nedostatku hvatišta dobro dođe. I Matteo se ovdje namučio ali procjenjuje da se radi o 6c ocjeni. Definitivno treba uzeti četku jer je još uvijek dio stijene prašnjav, vjerojatno se ni ne vide sva nožišta. Nadam se da će ulaz u ovu dužinu s vremenom biti malo lakši kada se bolje počisti stijena. Ostatak dužine je super, malo lakša vertikala i pred sidrište položena ploča. Za ovu dužinu utrošeno je 11 međuosiguranja a na njenom vrhu je odlično sidrište, udobna polica i tu se može odahnuti jer je smjer praktički gotov.

 

  1. dužina (3, 20m)

Zadnja dužina vodi na vrh barijere. Radi orijentacije su zabušena tri spita ali samo se ide ravno, najbolje u tenisicama, do vrha.

 

Predložene ocjene: 7a, 110m (6b, 1, 7a, 6c, 3)

 

Oprema: 12 kompleta

 

Pristup:

Kao za Infleksiju, iznad zaseoka Dragaljin kod Bribira, ulaz je nekoliko metara lijevo i malo više od onog Infleksije.

 

Silaz:

Najljepši silaz ikada. Na izlazu iz smjera nastaviti 150, 200 m ravno preko kamenja do šume, dok se ne dođe do dobro uređene staze. Pratiti stazicu koja vodi lijevo. U jednom trenutku se opet skreće lijevo, dosta je logično, vraća se prema autu i ulazu u smjer.

 

Sve u svemu Matteo je uživao, ma i ja sam uživala, da se to i po kompletima proći ako ne ide drukčije. Ovaj smjer bi mogao biti poslastica za malo jače igrače a motivacija za malo slabije 😊 Čestitke svim postavljačima a u iščekivanju tradicionalnih ćevapa za osloboditelje, pozdravljamo vas svih! M&M.


Andrija