Tko je čitao zadnji izvještaj naučio je da ukoliko ne želite pisati isti, ne primajte Rafaja u auto. Ja auto ne posjedujem, čak sam izbjegavao da slučajno ne sidnem u ista kola u kojem se dotični vozi. No međutim uvalio mi ga je! Kako i zašto? Ni sam ne znam, vjerojatno zato jer nekad znam biti lajav. Pa ajd da to skinem s one stvari.
Ići ili ne ići, hoće li padati ili će puhati? Pa bih išao, pa ne bih išao, pa s kim, pa je li preskupo ili ipak nije? Mnogo pitanja na koja nema racionalnog odgovora, ali ni penjanje nije baš racionalno stoga je odgovor svakako, ići! Kako ni Zdeslav ni ja nismo nikada bili na ovom svojevrsnom skupu penjača Hrvatske, pa nismo baš znali kako to izgleda. Mogu reći vrlo dobro, a za materijaliste bitno je znati da je sve džabe.
Naravoučenije: Ako nemate literarnih predispozicija, nemojte primiti Bojana u auto na povratku s vježbe jer postoji realna mogućnost da vam uvali zadatak pisanja izvještaja! No, kako poštujem autoritete i ne znam reći ne (kontradikcije s ovom izjavom možete naći niže u tekstu),…eto i prvog izvještaja s terenske nastave iz mog kuta…
Već sam bio smatrao sezonu penjanja suhih stijena u Alpama gotovom, kad me nazvao Miljen Mužević da idemo popesti nešto lagano i kratko u Dolomite. Dočekali smo u ovom ludom vremenu dva dobra dana i u utorak 12.9. krenuli u Cortinu. 
Samo u par crta više kao savjet drugima što da penju ili da ne penju. Jedan produženi vikend s Petrom i jedan normalan vikend s Rinom. 7 dana, 6 smjerova, 2 putovanja, 1 honda. Torre Wundt-Mazzorana, Sass de Stria-Spigolo sud, Sass Bece, Lagazuoi-M-Speciale, Col de Bos-Alvera.