Nakon dugo vremena možemo se pohvaliti novim prvenstvenim smjerom, nakon Clint Eastwooda. Prisnac direkt nalazi se na istoj barijeri, ali bliže Bribiru. Idejni začetnik smjera je Andrija, a tko mu je sve pomogao i kako je to sve izgledalo pročitajte niže u tekstu.
Rijetko netko iz RAKa potegne do ovih lijepih mjesta na Velebitu. Međutim, nedavno su naša dva naveza posjetila upravo ta dva penjališta. Daleko od gužve Paklenice u prekrasnim jesenskim bojama. Liker i Mady, Novak i (Ci… pardon)Markanjević. Platiš jedan izvještaj a dobiješ dva, još kratko u našoj ponudi.
Tko je čitao zadnji izvještaj naučio je da ukoliko ne želite pisati isti, ne primajte Rafaja u auto. Ja auto ne posjedujem, čak sam izbjegavao da slučajno ne sidnem u ista kola u kojem se dotični vozi. No međutim uvalio mi ga je! Kako i zašto? Ni sam ne znam, vjerojatno zato jer nekad znam biti lajav. Pa ajd da to skinem s one stvari.
Ići ili ne ići, hoće li padati ili će puhati? Pa bih išao, pa ne bih išao, pa s kim, pa je li preskupo ili ipak nije? Mnogo pitanja na koja nema racionalnog odgovora, ali ni penjanje nije baš racionalno stoga je odgovor svakako, ići! Kako ni Zdeslav ni ja nismo nikada bili na ovom svojevrsnom skupu penjača Hrvatske, pa nismo baš znali kako to izgleda. Mogu reći vrlo dobro, a za materijaliste bitno je znati da je sve džabe.
Naravoučenije: Ako nemate literarnih predispozicija, nemojte primiti Bojana u auto na povratku s vježbe jer postoji realna mogućnost da vam uvali zadatak pisanja izvještaja! No, kako poštujem autoritete i ne znam reći ne (kontradikcije s ovom izjavom možete naći niže u tekstu),…eto i prvog izvještaja s terenske nastave iz mog kuta…