Novi prvenstveni u Solilu: ĆEMO BEN, VII+, 410m by Igor Markanjević i Davor Matošević
Ove godine tradicionalni penjački susret u Brelima “Glavno da se klajmba” održavao se za vikend od 2. do 4. listopada. Davor i ja napokon smo skupili hrabrosti i odlučili se upustiti u borbu s linijom koja je Davoru upala u oko pred tri godine kad smo penjali smjer Juti jak.
Linija prolazi preko početnih izrazitih prevjesa, a Davoru je bilo jako čudno što nije nigdje uspio iskopati da je to već penjano. Pitao me je da li bi mi to probali popesti, progutao sam njok da on ne vidi i rekao nema problema, a u sebi sam se lomio hoćemo li mi to moći, strah od ozljede i tako dalje. Zanimljivo kako mozak radi u usranim situacijama. Sljedeće godine na penjački susret Davor nije mogao ići, a ja sam to iskoristio da svoju kćer upoznam sa smjerovima na Biokovu.
I godinu nakon, to jest ove godine, Davor nije zaboravio na svoju predivnu liniju i dok smo kovali planove za odlazak na Biokovo poslao mi je poruku: šta misliš da uđemo u Grab? Ja, prije nego mu odgovorim kopam po netu koji je to smjer, i pošto nisam ništa uspio pronaći javljam mu da nigdje nema ništa o tom smjeru. Odmah me nazvao i uz smijeh mi objašnjava da je to stijena Grab-Solilo u kojoj je ona njegova linija. Onako posramljen ne preostaje mi ništa drugo nego da pristanem.
Došao je i dan kad smo stali pod smjer, pogledali u te prevjese i pitali se hoćemo li doista ući u to. Dogovor je bio da barem probamo proći prve stropove pa ćemo absajlati i nastaviti drugi dan. I tako smo uspjeli proći prve četiri dužine (kasnije smo ovdje spojili treću i četvrtu dužinu), ugodno se iznenadili uspjehom i absajlali u dva spusta. Navečer druženje s dragim nam ljudima, rano na spavanje i ujutro dizanje u 6 pa gas pod smjer. Do ulaza ima nekih 1,5 do 2 sata pristupa. Pod smjerom nas čeka oprema koju smo ostavili dan ranije. Sad nam se stropovi čine već dosta lakši kad znamo šta nas čeka. Dužine koje slijede nisu nimalo trivijalne (kako bi rekla naša draga prijateljica), cijelo vrijeme penješ, a srećom ima se gdje postaviti frend i čok. Tako smo taj dan uspjeli doći do spoja sa smjerom Juti jak i poznatog terena gdje odlučujemo pobjeći u desno po lakšem terenu i ostaviti ostatak linije (nekih stotinjak metara) za drugi put jer se dan bliži kraju, a noge u penjačicama vrište. Opet navečer uživamo s ekipom u Brelima (lovačke priče) kao i u predavanju od Silva Kara (on je pak iz neke druge galaksije).
U petak 6. studenog uspjevamo posložiti poslovne i obiteljske obveze s vremenskim prilikama pa nakon posla pičimo za Makarsku probati završiti tu priču. Nakon dizanja u 4 ujutro (zbog kraćeg dana) kavica, kašica, pospremnje i krećemo, za uru i pol smo pod smjerom. Nešto sporije prolazimo prevjese nakon kojih se ubrzavamo jer smo na lakšem i poznatom terenu. Opremili smo većinu sidrišta s po dva klina koja smo spojili trakom ili zamkom, a po većini dužina ostavljamo jedan do tri klina ovisno o dužini i mogućnostima. Vrijeme je poluoblačno i neposredno pred posljednjih sto metara gdje postaje poprilično hladno. Teren iznad nas opet prijeti s nekoliko prevjesa koji ipak nisu toliko teški kako izgledaju jer ih uspjevamo zaobići. Oko 16 sati smo na vrhu razvezujemo se, te slijedi grebenarenje nekih stotinjak metara do vrha. Na pol puta nas hvata mrak i kod vozila smo oko 18 sati.
Kuhamo paštu s tunom prilikom čega shvaćam da sam zaboravio kupiti salsu. Jedino što bi mogli staviti da nam glumi toć je jogurt. I tako smo pojeli tunu s paštom i jogurtom i to bez posljedica. Spavanje, a ujutro slavimo Davorov rođendan putem do doma samo bez jogurta.
Smjer ima 410 metara, težine VII +, a prinovi smo dali ime ĆEMO BEN!
Što se tiče ocjene ona je podložna dobronamjernim kritikama tako da jedva čekamo prve ponavljače.
