31 siječnja 2022 Autor: kako bi Miro rekao: Seronja RAK

Jezersko zimi

Kako su se zadnjih tjedana napravili uvjeti za penjanje leda i grapa tako smo i mi krenuli put Slovenije. Vrijeme nas je poslužilo i zadnja dva vikenda smo se borili sa snijegom, ledom i parkirnim kaznama ponad Jezerskog, u Teranovoj i grapi med VB i LV.


Teranova III/3 M 350m 80°,40°-60°. Zimski klasik. Kako su krenuli izvještaji da je napravljena, tako smo znali da je poželjno uloviti neki dan u tjednu jer nitko ne voli gužvu u smjeru. S nama je na kraju bilo još 4 naveza. Sat i pol pristupa, 4 sata smjera i još neke 2 ure silaza. Mady koji je već bio tamo kaže da je pred 2 godine bila bolje napravljena, ali i ovako nije bilo prestrašno. Njega je dopalo da vodi veliku većinu težih dijelova. Klinovi koji stoje zabijeni u stijenu lijevo itekako pomažu psihi. Osim onih uobičajenih detalja u smjer, krasi ga i izlazna prečka u lijevo, koja zna bit svakakva ovisno o uvjetima.
Silaz smo odradili kroz Žrelo, tanak tvrdi snijeg ju je pretvorio u sasvim pristojnu grapu za otpenjavanje.

Drugi vikend, opet Jezersko. Naš pregled iz daljine kod penjanja Teranove i izvještaj velebitaša potvrdili su da bi mogli penjat grapu med Veliko Babo in Ledinskim vrhom III/2 700m 70°/40°-60°. Osnažili smo se Mikijem i još na parkingu naletili na Sašu i Mira. Proučili smo dobro fotke kako ne bi zeznuli ulaz jer da nije baš najlogičniji.
Prošli kraj Ledinskog slapa i prebacili se preko klekovine lijevo u našu grapu. Prvi dio širok kao autocesta, se prođe jako brzo, tu i tamo malo za razmislit dok ne dođeš pod skok. Dobro zaleđen 5-10 metara dug (ili kratak) pod kojim smo malo vijećali kako proć. Vidjevši slovenski trio koji ga je proletio zaključili da i mi tako možemo i bez navezivanja našli se u zadnjih 100m grape. Nakon skoka je s desne strane klin, ali treba uže duže od 30m. Do kraja grapa ne nudi neke veće probleme. Samu grapu smo brzo prošli, ali je silaz trajao nešto duže. Nakon Kranjske koče smo se odlučili za Lovsku pot da ne ponavljamo kroz žrelo. To nije bila baš najbolja odluka, put je dosta strm i kad ga prekrije snijeg tražiti pravu liniju nije baš lako, bilo je prečkanja po lošem snijegu, otpenjavanja i onda opet penjanja. Na kraju ništa strašno, ali smo si malo produžili „guštanje“. Drugi put ćemo kroz Žrelo 😊

Dan nakon nas u istu grapu idu Novak, Rino i Greta. Imali su naš usmeni izvještaj, ali što zbog gluhog telfona, što zbog brzine, ne nalaze tako jasno ulaz. Kroz grapu piče bez problema, ali kako su malo kasnije izašli na silzu ih dočekuje malo slabiji snijeg i više propadanja na putu do Jezerskog sedla. Nakon Kranjske koče čine istu grešku kao mi i odlučuju se za Lovsku pot i nakon malo traženja nalaze elegantnije rješenje: otpenjavanje natragu u ono što je bio ulaz u grapu.

 

I mi i oni smo imali prekrasan dan, sa suncem bez vjetra. Valjda ćemo sljedeći vikend opet.