Riječki Alpinistički Klub

Da li da krenem od onoga od čega su nam već lagano načeti živci, a to je vremenska prognoza? Neću. Rano jutro (nije pola šest :D) dolazimo u Velu Dragu veseli i prpošni. Podijeljeni u četiri grupe, svatko se trudi što bolje odraditi svoj dio posla. Jedni ponavljaju sidrišta, drugi prusiciraju, treći penju toranj, a ja se eto, preznojih na tehničkom penjanju.

Usprkos najavama prelošeg vremena, ovaj vikend smo se hrabro zaputili put Kamenjaka s namjerom da budemo jači od nevere i ostanemo kampirati. Prognoza nas je opet lagano prevarila i imali smo dva dana prepuna sunca koje smo i iskoristili.

Naša treća dvodnevna vježba prošla je jako uspješno, usprkos najavi lošeg vremena. Jedina stvar koja nam se nije ostvarila je ta da nismo zapalili logorsku vatru i odspavali u prirodi. Cijelu subotu proveli smo na Velom Vrhu uz intenzivno vježbanje prevezivanja i apseil.

Prvi pokušaj dvodnevne vježbe u Veloj Dragi neslavno je propao zbog neprijateljski nastrojenog subotnjeg (ne)vremena. Već sredinom tjedna bilo je naznaka da će se prvi dio naše vježbe održati u klupskim prostorijama – tako je i bilo. Subotnji pljusak presjekli smo učenjem sidrišta i ponavljanjem. Koliko odlazak u prirodu nedostaje bilo je jasno kad je u jednom trenutku Bojan odlučio da ćemo raditi absail. Na boulderu. S visine od metra i pol. Nije nam bilo druge nego to obaviti i nadati se ljepšoj nedjelji.

Eto nam i prve vježbice, Vela Peša 12.04.2015. Rano jutro 8 sati, okupljanje na Delti, prebrojavanje, razmještanje po autima i polazak prema Veloj Peši. Kako smo mi tečajci bili očito malo nestrpljivi, a vozači laki na gasu prateći Bojanove upute, stigosmo prvi kako smo mislili u blizinu Vele Peše. Kako nigdje nije bilo naših instruktora, a nismo znali gdje smo točno, stali smo i čekali da dođe netko tko zna put. Kad eto naše Leonarde u Seatu, spušta staklo i govori „ja znam put 100%, pratite me“.