Kao Istra samo puno veće? Prvi dojmovi vožnje po Kataloniji, trenutno najpoznatijoj španjolskoj pokrajini čija je uporna težnja za neovisnošću jedan od lajt motiva aktualne političke slike Španjolske, svodili su se na lokalpatriotske usporedbe s vikend izletima na istarska penjališta. Slična klima, sličnimediteranski mirisi, slične vizure starih gradića na brežuljcima. Samo su plakati sa Stavrosom i Eliom Piskom falili da se osjećamo kao kod kuće. Usporedba je dakako nategnuta, jer ovaj neobični kontinentalni mediteranski krajolik nudi neke posve svoje okuse, mirise i panorame.
Subota 30. 4. 2016., Kamenjak i još jedan predivno sunčani dan spreman za penjanje! Naša ekipa se našla kod Decathlona na Škurinjama u 8 sati, a nas 5 (Gordan, Mateja, Goran, Dejana i ja) se našlo na Donjoj Vežici gdje nas je pokupio Gordan. Natrpavši auto krenuli smo put stijena Kamenjaka. 
Nakon loših vremenskih prognoza i odgode dvodnevne vježbe na Kamenjaku, odlučeno je da u subotu idemo u Rovinj. Ekipica željna penjanja se počela okupljati u 8h na Vratima Jadrana gdje nas je ovog puta čekala samo Petra, rasporedili smo se po autima i krećemo za Rovinj. Sivo nebo i kiša cijelim putem nisu obećavali mnogo, ali nekim čudom kada smo ušli u Rovinj je prestala. Krenuli smo prema penjalištu kroz park koji je bio zbilja lijepa promjena od “divljine” Vele Drage. 
Naša prva dvodnevna vježba se odvijala16. i 17.04. u Veloj Dragi. Mjesto nalaženja većine ekipe je bilo na Vratima Jadrana gdje smo brzinski eksali toliko potrebnu kavu, lagano pretumbavanje po autima i polazak prema Veloj Dragi 
Svanula je i ta dugo iščekivana nedjelja 10.4.2016. Dan 1. vježbe proljetne alpinističke škole. Da li je ova generacija tečajaca inače tako točna ili je priča s predavanja i „7:58“ ostavila traga, vidjet ćemo. U svakom slučaju već u 7:50 smo svi postrojeni na Delti u iščekivanju instruktora. Nakon brzog ekipiranja po vozilima krećemo put Vele Peše, današnje destinacije.