Da li da krenem od onoga od čega su nam već lagano načeti živci, a to je vremenska prognoza? Neću.
Rano jutro (nije pola šest :D) dolazimo u Velu Dragu veseli i prpošni. Podijeljeni u četiri grupe, svatko se trudi što bolje odraditi svoj dio posla. Jedni ponavljaju sidrišta, drugi prusiciraju, treći penju toranj, a ja se eto, preznojih na tehničkom penjanju.
Usprkos najavama prelošeg vremena, ovaj vikend smo se hrabro zaputili put Kamenjaka s namjerom da budemo jači od nevere i ostanemo kampirati. Prognoza nas je opet lagano prevarila i imali smo dva dana prepuna sunca koje smo i iskoristili.
Naša treća dvodnevna vježba prošla je jako uspješno, usprkos najavi lošeg vremena. Jedina stvar koja nam se nije ostvarila je ta da nismo zapalili logorsku vatru i odspavali u prirodi. Cijelu subotu proveli smo na Velom Vrhu uz intenzivno vježbanje prevezivanja i apseil.
Prvi pokušaj dvodnevne vježbe u Veloj Dragi neslavno je propao zbog neprijateljski nastrojenog subotnjeg (ne)vremena. Već sredinom tjedna bilo je naznaka da će se prvi dio naše vježbe održati u klupskim prostorijama – tako je i bilo. Subotnji pljusak presjekli smo učenjem sidrišta i ponavljanjem. Koliko odlazak u prirodu nedostaje bilo je jasno kad je u jednom trenutku Bojan odlučio da ćemo raditi absail. Na boulderu. S visine od metra i pol. Nije nam bilo druge nego to obaviti i nadati se ljepšoj nedjelji.
Zahvaljujemo svima koji su pokazali interes za našu školu. Stvarno vas je puno i lijepo je vidjeti da postoji toliki interes za alpinizam.
Kvotu za upis smo popunili, a kako nam je kvaliteta i sigurnost na školi primarna nismo u mogućnosti upisati još polaznika.