Škola je ove godine rano održala prototipnu pakleničku vježbu, svojevrsni uvod kasnijem obaveznom posjetu znamenitom kanjonu i penjanju dugih smjerova. Dojmove s prvog posjeta Paklenici donosi grancigula Lucija Rogić.
RAK-ova ljetna alpinistička škola od početka je rujna u punom zamahu. Kako je bilo na drugoj vježbi u Veloj Dragi saznajte iz pera tečajke Jane Kačar.
Nakon pomnog praćenja prognoze zaključili smo da nema odgađanja i da idemo u Dolomite.
Šokovi pred sam polazak kada mi je partner otkazao radi posla nije puno prodrmao moj entuzijazam jer je smjer koji smo htjeli penjat na Tofani bio pod oblakom cijelo vrijeme.
Mala Anči i ja u autu do Falzarega, solidnih 4 sata gnojenja prošlo je jako brzo 🙂 Drugi dan ujutro se dogovaramo što ćemo penjati i uzimamo Sandija sa sobom u troje. Prva odluka je pala na Via Ada na Col dei Bos-u i krenusmo. Po putu sam se malo nećkao i odlučio da ćemo ipak u Spigolo Alpini. Loša odluka.
Opis loše odluke iz pera osobe koja prvi put penje u Alpama:
RAKove stranice krase u zadnje vrime samo izvještaji o nekim over 1000m smirovima, katastrofa, dosta mi čitati kako Bubi bajkovito opisuje opaki smir (mi penjemo VII+ i sve nešto veselo, veseli bivak, vesela glad, veseli umor), scrolaš malo doli i eto ti Matkova i Bobina nasmijana faca na Sassolungu nakon 1300m smira a penjanje smirova od 200/300 m opisani kao rest days! Netko izvana (ako to itko čita) bi reko ”u onom RAKu nema normalna čovika”! Zato ide izvještaj od normalnih ljudi i smira iz domaće stine! Mogu oni penjati smirove od kilometra ali ne mogu nabaljezgati teksta ko ja o smiru od 150 m.
Od kada sam prvi put bio u Dolomitima i vidio južnu stijenu Marmolade, bio sam uvjeren da ću jednom morati ići tamo penjati. Zadnje dvije godine stalno sam planirao penjati smjer Don Quixote na Marmoladi, ali nikako se zvijezde nisu mogle složiti. E pa ovoga puta posložili smo ih sami! Na našem zadnjem penjanju na Tre Cime, Marko Kalčić i ja provodili smo vrijeme na rest dayu gledajući jutub filmiće iz smjera Tempi Moderni na Marmoladi i nedefinirano zaključili „tamo ćemo ići… jednom.“ Taj „jednom“ bio je prvi idući period dobrog vremena.