ZIMSKI TEČAJ 2019: Guštanje u ledu pod Prisojnikom
Ne znam koliko ste upoznati, ali u RAK-u je u tijeku zimski alpinistički tečaj čiji je voditelj Bojan Novak. S obzirom na povoljne vremenske uvjete i angažman vodstva, već smo stigli i do treće vježbe koja je održana ovaj vikend, a tema je bila tehnike i penjanje u ledu. Nažalost Novak je bio spriječen za vikend pa palicu vodstva preuzima Vedrana Simičević aka Vex, a kao pomoćni instruktori tu su mladi asevi Frano Udović i Marko Buljan te RAK-ov veteran Miljen Mužević. Odluka je da se ide na područje Vršića s noćenjem u Mojstrani.
Nakon uobičajenog skupljanja na vratima Jadrana i kave u Ilirskoj Bistrici, negdje oko 12h smo u prekrasnom ambijentu slapova pod Prisojnikom. Temperatura je „taman“, nebo je vedro, a mi se upoznajemo sa tehnikama u ledu. „Šarafamo“ ledne vijke, radimo sidrišta i s nepovjerenjem gledamo u vertikalne i horizontalne abalakove J. Frano i Vex nam postavljaju top rope na prvu dužinu Centralnog slapa i svako od nas odrađuje po 3 linije u odličnom ledu uz trening postavljanja međuosiguranja. Nakon penjanja do samog mraka slijedila je okrjepa u Koči na Gozdu u vidu jote… Greška koju nećemo ponoviti tako brzo ( 🙂 🙂 ).Za kraj se smještamo u hostel u Mojstrani u veliku sobu s 14 kreveta. Zanimljivost je da je u sklopu hostela i bar koji nas nekoliko odlučuje posjetiti za „pivicu prije spavanja“. Ambijent je sličan filmu „Od sumraka do zore“ (na žalost bez Salme) i dok ispijamo pivu čekamo kad će se prvi od “domaćih“ igrača pikada pretvoriti u vampira i započet će opći kaos…
U 22:30 smo ipak svi u krevetima (živi) i uz ritam polke koji tutnji iz bara do 02:00 pokušavamo uhvatit koji sat spavanja… Buđenje u 5:30 i nakon doručka i spremanja u 6:45 se vozimo prema slapovima. Navezi su podijeljeni tako da Buljan vodi Martinu i Alena, Vex vodi Rina i mene i zajedno idemo u Drugi slap u Krnici (WI3+, 250m), dok Frano vodi Luku u Centralni slap pod Prisojnikom (WI5, 300m), a Miljen vodi Mattea i Malog Matu u prve dvije dužine Desnog slapa i prve dvije dužine Centralnog slapa. Sreća da smo bili relativno brzi ujutro jer da smo zakasnili 15 minuta u Krnici bili bi 6. navez. Ovako smo iza extra brzog slovenskog naveza i sa Vex i Bubijem koji vode teže dužine i mi „grancigule“ uspijevamo voditi one lakše pod budnim okom i uputama. Navodno se dobro krećemo, ali moj osobni dojam je da sam se kroz svoje dužine vukao ko magla 🙂 …
Sam led je odličan i uglavnom već postoje stopinke jer se smjer puno penje („lijep i često penjan smjer“, rekao bi BČ). Kroz dan se polako i vrijeme kvari te prve pahulje nagovještaju dolazak južne fronte. Nakon šest dužina slijedio je isto toliko dug absajl koji s obzirom na gužvu traje skoro koliko i samo penjanje. Svi zajedno se opet nalazimo u Koči na Gozdu i puni dojmova izmjenjujemo iskustva i „lovačke“. Ovaj put nitko ne naručuje jotu… Ipak se treba voziti 2 i pol sata u zatvorenom autu 🙂 .
Uglavnom odličan vikend koji je svima ostavio puno dojmova. Zahvala instruktorima na strpljenju, volji i uloženom trudu. Ima tu još puno smiješnih anegdota i zanimljivosti, ali to ide uz pivu srijedu navečer 😉
