Vzhodna smer u Maloj Rinki – prvi pripravnički klasik
Kako je biti mladi pripravnik željan iskustva u prvom pravom alpskom smjeru. Hrvoje i Damir su odlučili to otkriti u Logarskoj dolini.
Smjer: Vzhodna smer na Malu Rinku, IV/III, 350m
Navez: Damir Radović – Hrvoje Dušević
Petak, kraj je još jednog sparnog srpanjskog radnog tjedna. Od Damira stiže poruka sa prijedlogom za penjanje u Sloveniji. Kratki telefonski dogovor i sve je definirano. Još se na poslu printa skica smjera i uzimaju zidarski čekići.
Polazak u subotu popodne. Nakon borbe s graničnim prijelazom i pronalaskom Logarske doline, napokon oko 18h parkiramo auto nedaleko slapa Rinke. Masa turista, šetača uživa pod slapom, ima i kupača. Od slapa planinarska stazica nas za 40tak min dovodi do Okrešlja, gdje se nalazi Frischaufov dom. Tu uzimamo ležajeve u skupnom ležišču. Uvečer još jednom proučavamo skicu i opis, drmnemo još po pivicu, pa na rano spavanje. Planiramo ujutro pokret oko 6h, jer su popodne već danima nevihte.
Ujutro nam budilica nije trebala, zora nas je probudila. Ostavljamo dio stvari u domu i krećemo prema Turskom žlebu. Smjer, prema opisu, kreće tamo gdje je prvi klin ferate. Naravo, imamo oprečna mišljenja gdje je to, pa na kraju prepuštam svom partneru odluku što će nam biti prva dužina.
I tako odlučismo da se popnemo par metara po ferati i zatim još 2-3 m ravno gore, gdje smo na maloj polici našli 2 klina. Na njima se osiguramo i navežemo. Kolega kreće u prvu dužinu a ja dobivam prvi kamen u glavu, ali mali. Kasnije proletava još žviždećeg kamenja. Poslije saznajemo da je jedan ranozoreći navez bio ispred nas, nismo ih vidjeli.
U prvim dužinama imamo nedoumice oko orjentacije, ali kasnije kad smo “uhvatili” izraziti žljeb, problema nije bio. Smjer nudi penjanje po pločama, žljebovima i tri kamina. Tamo gdje je jako lagano (III) je i jako krušljivo. Kamini su solidni i ploče na kojima je detalj smjera (IV).
Dan je bio oblačan, bez sunca sa nešto vjetra, što je odmah značilo frižider u smjeru. Prsti su dobro trnuli od hladnoće. Međuosiguranja su na klinove, kojih ima tu i tamo, situaciju smo pojačavali sa čokovima i trakicama. Sidrišta su na 1 ili 2 klina, neka su dvojbene kvalitete. Natukli smo i dva svoja sidrišta i uspjeli ostaviti jedan klin u smjeru, koji nismo mogli izbiti. Gornji dio smjera, koji prati izraziti žljeb, ima jedno fora sidrište u pećini, gdje se skoro može iz penjačkog moda, preći u speleološki mod. Iza zadnjeg kamina, treba obavezno prečiti u lijevo i zatim gore preko ploča, a ne u desno kroz opasni krušljivi kuluar.
Nakon 11 dužina izlazimo na vrh smjera, te po grebenu dostižemo vrh Male Rinke. Taman nas je zatvorio oblak. Povratak je preko ferate kroz Turski žleb. Natrag u domu, domar sa čuđenjem komentira naše prolazno vrijeme, ali s obzirom da smo prvi put u ovakvom klasičnom smjeru, zadovoljstvo je nepokolebano.
Smjer bi preporučio svim pripravnicima, koji žele osjetiti čari klasičnog smjera u SLO. Smjer je orjentacijski razmjerno lagana. Treba biti oprezan na krušljivim dijelovima.
