Vodič i Mišić
Više od nekoliko godina govorim Stanku istu priču: “Kad kupim auto Vi i ja idemo…“, e pa kucnuo je i taj čas. Nedjelja je bila rezervirana za Stanislava Gilića.
Telefonski razgovor išao je otprilike ovako:
Ja: “Stanko, Vi birate, idemo kud god i radimo što god. Možemo ići slikati, brati lješnjake, planinariti ili čak na more, što god Vi želite?”
Stanko: “Ja bi išao nešto penjati na Risnjak.”
Ja : “:) Ponesite kacigu, kladivo i pojas. Sutra u 6:00 sam po Vas. Vi ćete biti vodič a ja mišić.”
Stanko: 🙂
Preko Vilja i Medvjeđih vrata, dobrim tempom stižemo na račvanje za Mali Risnjak. Vodič kaže da tu ostavljamo ruksake, pokazuje mi opis i skicu Kolačevićevog smjera. Smjer prolazi lijevo od Zimske jaruge i ocijenjen je sa III-. Moglo bi se podcijeniti teškoće, no srećom penjao sam u okolici i znao sam da će to biti svojevrsna avantura.
Nakon račvanja za Mali Risnjak po strmim padinama spuštamo se u šumu i priječimo desno pod stijene. Dolazimo do Zimske jaruge (i to sam penjao jedne sada već davne zime, bez vode, bez hrane i bez užeta i pojasa – kukulele to je bilo zabavno) i nakon lijevog brida evo nas pod smjerom. Je to, nije to, JE to je!
Ulaz u smjer
Smjer ima 60 m visine i nekih 90 m dužine. U malo metara dosta avanture. Ulaz po bridu obraslom travom pa na ploču i preko nje do ramena s kojeg na drugu stranu pogled pada na jarugu. Sidrim i čekam da legenda dopleše do mene. Priječimo lijevo po širokoj polici, pored ljuske i do kamina na čijem ulazu opet sidrimo. Nakon kamina izlazimo desno u klekovinu. Napomena: U smjeru nije ostavljena nikakva oprema.
Klekovina, prokleta klekovina. Smjer je mačji kašalj u usporedbi s klekovinom koja nas je dočekala na izlazu iz smjera. Sat vremena borbe na suncu i eto nas konačno na vrhu. Dobro smo se oznojili
Poslije na sladoled i na dobar pogled.
80 godina života i 50 godina penjanja sadržano je u nogama i rukama Vodiča ali ide on, ide… i svaki puta otkrije nekoliko malih tajni velikih majstora.
Foto: Elvis Vikić