Vježba u Paklenici (iz perspektive jednog tečajca)
U petak 23. Svibnja 2014. krenuli smo u Paklenicu kako bi odradili zadnju terensku vježbu prije ispita. Bio sam sretan jer sam se naslušao priča kao je to najbolja vježba i svakako ju treba odraditi.
Dogovor je bio da ćemo se naći ispred „kućice“ GSS-a. Namjerno sam stavio izraz pod navodnike jer kad sam ju vidio, ostao sam ugodno iznenađen jer to uopće nije bio nekakav manji objekt kakvim sam ga ja zamišljao. Kako je dolazio mrak, mi (tečajci) podjelili smo se u grupe i postavili šatore u dvorištu. U međuvremenu imali smo priliku vidjeti kako izvaditi ključ iz zaključanog auta. Uslijedilo je okupljanje svih prisutnih (tečajaca i instruktora). Raspodjelili smo se u naveze, te dobili obavijest kada ujutro krećemo prema penjalištu i naravno koji smjer ćemo penjati. Ja sam bio u navezu sa Markom kojem bi se ovom prilikom zahvalio a sa nama su još išli Mario i Antonio. Smjer koji nas je čekao bio je Brahm. Ostatak večeri smo proveli družeći se iako smo ranije išli na spavanje jer smo znali da ćemo sutrašnji dan gotovo u potpunosti provesti u stijeni.
Ujutro nas je dočekalo odlično vrijeme. Sunčano i vedro. Iako večer prije nisam obratio pozornost na Brahm-a kada mi je Marko pokazao što ćemo penjati, nije mi baš bilo svejedno ali došli smo zbog penjanja pa idemo i to odradit. Početak prve dužine, je bio težak, (barem meni) tako da je poslužio kao dobro zagrijavanje za preostalih 11 dužina. Sve je išlo glatko do 6. Dužine. Tamo smo došli do detalja koji u priručniku ima ocjenu 5c (ako se ne varam). Miljenko i Dora su nas vidjeli iz drugog smjera i mislim da je njima bilo smješno kako smo u jednom trenutku „zaronili“ u stijenu. Ja sam se morao uhvatiti za komplet te napraviti dvije „pedale“ pomoću trakice i zamke jer nisam znao kao inače proći taj dio. Taman kada sam mislio da je najgori dio prošao, pomoću svoje spretnosti uspio sam na sljedećem sidrištu ostati bez pedule. Nažalost, Mario i Antonio koji su penjali iza nas, nisu je našli. Eto, tako sam postao Brahm-ova pepeljuga kojoj je u ovom slučaju nedostajala pedula. Rješenje bilo jednostavno, stavit tenisicu i nastavit dalje. Ostatak smjera je bio zanimljiv uz konstantno prekrasan pogled sa više ili manje ugodnim sidrištima. Tri dužine prije kraja napravili smo malo veću pauzu zbog gužve na sidrištu. Naposljetku, došli smo do vrha gdje smo Marko i ja išli okolnim putem a ostatak (Dora, Adrijan, Miljenko, Vedran, Antonio i Mario) se spustio feratom. Silazak mi je bio najnaporniji dio prvo zbog dubokih škrapa a zatim zbog sipara. Kasnije sam krenuo u potragu za nesretnom pedulom, međutim Marko je našao sponku a peduli ni traga. Barem potraga nije bila uzaludna. Brahm mi se svidio jer prvi puta sam „zapeo“ u stijeni što kod ostalih vježbi nije bio slučaj a i fizički je bilo dosta zahtjevno.
Kod ulaza u park našli smo se sa ostatkom društva te pomalo krenuli prema „kućici“ GSS-a. Ponovno su nas instruktori podjelili u naveze. Navečer je uslijedio roštilj, razmjena dojmova te čak i spontani izlazak koji se nije previše odužio jer je ujutro ponovno trebalo ići penjat.
Drugoga dana na rasporedu su bili lakši smjerovi. Ja sam bio u navezu sa Majom. Dobili smo zadatak (Adrijan, Ivan i ja) pronaći ulaz u smjer. Uz malo komplikacija uspjeli smo ga naći. Penjali smo prve dvije dužine smjera Forma viva koji se zove Okno. Smjer je bio zabavan, popeli smo se sa lijeve strane Stupa u Anića kuku, prošli kroz „tunel“ u Stupu te abseilali po drugoj strani. Upravo mi je priprema abseila bila najzanimljivija jer smo spojili užad, Maja nas je upozorila zbog čega to radimo te kako ocjeniti koliko nam užeta treba za spuštanje. Svidio mi se njezin pristup jer nam je postavljala teoretske „probleme“ koje smo zatim rješavali a ukoliko bi zapeli ona nam je objasnila što bi bilo najbolje učiniti. Dok mi je Brahm bio u jednu ruku monoton jer je najveće težište na sidrištima, drugoga dana je je penjanje bilo raznovrsnije. Nakon silaska sa stijene našao sam vremena i okupao sam se u moru koje je bilo hladnije ali što se mene tiče tako treba i biti, inače nema smisla.
Uslijedilo je pakiranje šatora i ostatka stvari. Dok smo se spremali, mi (tečajci) smo pričali o proteklom danu. Stekao sam dojam da su svi izrazito zadovoljni vikendom na zalasku. Naučili smo nešto novo, upoznali bolje naše instruktore te proveli kvalitetno vrijeme u prirodi. Sada mi je jasno zašto su mi svi govorili da se vježba u Paklenici nesmije propustiti. Uslijedila je lagana vožnja do Rijeke i rasprava gdje ćemo ići penjati nakon ispita.
U ime svih tečajaca zahvalio bih se instruktorima i svima onima koji su izvodili vrijeme kako bi nam prenjeli svoje znanje.