Vikend CaMg(CO3)2-i (Dolomiti) 11. – 15. 8.
Produženi vikend je pred nama postavlja se pitanje gdje i što penjati? Kako ove godine još nisam penjao na području Dolomita to je prvi izbor. Prognoza je bila dobra, petak kiša pa razvedravanje.
Bojan i Petra dijele slične, samo malo romantičnije Dolomitske planove, i pada dogovor „piva u Cortina d’Ampezzo u subotu predvečer“ pa tako petak poslijepodne kreću Petra i Bojan u jednom autu, te Nena, Radman, Alen i ja u drugom. Vozeći prema Cortini temperatura pada, a ceste postaju mokre. Dižemo šatore kod tzv. „Hrvatske kuće“ na cesti za Rifugio Dibona na mokroj travi i temperaturi oko 6°C, romantični navez pak noći blizu tre cime.
Subota je prilično hladna i oblačnjikava, oko podneva temperatura jedva prelazi 10°C. Bojan i Petra penju južnu stijenu na Torre Wundt 2517 m n.m. smjer Via Mazzorana 200m IV, a ostatak rakovaca kreće u Via del Buco 277m IV na Piccolo Lagazuoiu 2500m n.m. Kako je originalna varijanta smjera bila prebukirana ulazimo u varijantu Bassa. Radman i Alen ulaze prvi i uz manje orijentacijske probleme penju smjer, dok Nena i ja odustajem nakon prve dužine zbog hladnoće. Nakon penjanja svi se spuštamo u Cortinu, gdje je puno ugodnija klima i rijeka mondenih turista, te uz pivo hvalimo popete smjerove i kudimo današnju hladnoću. Kako bi nam noć bila što toplija vesela četvorka odlučuje se za noćenje u penjačkom squatteu ispod Passo Falzarega tj. napuštenom pansionu u i oko kojeg noći veći broj penjača. U nedjelju Alen i Marko napadaju popularni smjer Spigolo sud 203m IV na Sas de Stria (Hexenstein) 2477 m n.m., a Petra i Bojan im se priključuju nakon što se Bojan zagrijao trčeći 16 km sa 1000 visinske na Passo Falzarego. Za smjer Bojan kaže „Nije klasik nego kurva preko koje su svi prošli. Izlizan, loše opremljen, teško je postaviti nešto svoje.“ Nena i ja se odlučujemo za izravnanje računa sa Via del Buco i za čudo toga dana gužva nije bilo u originalnom smjeru već u varijanti. Smjer nije previše težak, a opet lijep i u prvom dijelu ipak dosta penjački, pa je to vjerojatno i razlog popularnosti. Negdje na polovini smjera iz neposredne blizine gledali smo helikoptersko spašavanje iz druge varijante smjera, djelovalo impresivno jer se helikopter prilično približio stijeni prilikom izvlačenja unesrećenog naveza.
Popodne se svi nalazima na Passo Falzaregu, kuhamo paštu, prepričavamo penjačke doživljaje i zbijamo šale. Četvorka se vraća za Rijeku, romantičari nastavljaju prema Selli gdje još na Passo Pordoi penju De gra Tati 200m, IV, zapadni greben Sas Bece. Smjer za koji treba isključivo 7 kompleta i osjetljivost za kršljivu stijenu. Pokušali su penjati i na Catinacciu, ali loša priprema penjačkog uspona i neplanirano dugačak pristup čine svoje i odustaju od smjera malo ispod ulaza u Torre Estrema.
svi po malo