7 srpnja 2015 Autor: Adrijan Randić RAK

Velika Baba i Staničev vrh

DCIM100GOPROG0022568.

Nakon dugog vremema uspješno su se posložili svi preduvjeti za penjanje Nove centralne smeri. U posljednji čas skuplja se nas šest (Vlatko, Antonela, Alen, Goran, Maja i ja) beziskusnih penjača u Alpama. Odlučujemo se da bi u subotu penjali “Novu centralnu smer”, a u nedelju nešto lakši “Mrzlo postaja” smjer na južnoj stijeni Staničevog vrha.Petak predvečer skupljamo se i trpamo se sa gomilom opreme i stvari u mala dva auta te užurbanom vožnjom stižemo malo prije ponoći podno stijena Velike Babe. Nakon velikog kozultiranja i vječanja spavamo ispod natsrešnice tovarne žičare. Budimo se sa zvukom alarma u 4:30 iako je Goran već bio prije budan i s velikim nestpljenjem promatrao stijenu. Kako želimo čim prije uć u smjer Sorole ostaju bez ispijanja jutarnje kave te užurbanim korakom krećom oko 5:30.

Bez većih poteškoća nalazimo ulaz u smer upečatljivi žuti krug na stijeni. Alen i ja krećemo kao prvi navez, za nama slijede Antonela i Vlatko te Goran i Maja. Svako malo gledam i proučavam skicu te tražim pravi put. Dan je ljep vedar i sunčan s pokojim oblakom. U petoj-šestoj dužini Gorana i Maju prestiže stari simpatični Slovenac koji svog mladog partnera osigurava preko leđa ( kakav old skool 🙂 ). Ja u desetoj dužini već ne gledam previše skicu i produžim ravno za nekim spitom ne primjetivši pritom zelenu strelicu koja vodi u desno u kamin , ali srećom vrlo brzo shvaćam da sam fula, otpenjavam i vraćam se na pravi put . Dve dužine pred kraj Alen i ja gledamo navez „Kekeca i Mojce“ kako nam se približavaju te stišćemo gas da nas ne prestignu. Praznih želuca i bolnih nogu dolazimo oko 13h kod upisne knjige. Čekamo ostalu ekipu, a Alen krati vrijeme izgravajući malog od sidrišta i pomaže ljudima vuć užeta .

Skuplja se cijela ekipa i krećemo na vrh, usput ja nekako porežem prst opet po drugi put danas puštam kapljice krvi po stijeni. Na vrhu se brzinski slikamo i odlučujemo se za spust po planinarskoj stazi. Goran u stilu divokoze brzinski prelazi greben i nestaje. Spust je za svih na kraju bio dug i iscrpljujuć i činilo se da će vječno trajat.

Dan je bio dug i iscrpan te nakon osviježenja odlazimo do Kranja u potrazi za otvorenim supermarketom. Plan je bio kupit plastičene vilice i tanjure i obilato se gozbit kuhanom paštom i salsom sa poznatog Sorolinog kuhala.Vrtimo se po Kranju i upoznajemo se sa europskim radnim vremenom, ništa ne radi nakon 20 sati čak ni pojedine pumpe. Umorni i gladni dolazimo na livadu iznad doma u Kamniškoj Bistrici, usput srećemo razno razne šumske životinje. Postavljamo šatore, tisuće komarca i letećih mravi nas gnjavi, opet je blizu ponoći ali odlučujemo se pošteno naspavat.

Nakon jutarnjeg usporenog spremanja krećemo oko 8 sati put Staničevog vrha gdje nam je cilj popesti na južnoj stijeni pospitani Mrzlo postaja smjer (V/IV,150m ,4 dužine). Pristup nam je svima težak što zbog umora što zbog same težine pristupa te se krećemo sporo. S malo gubljenja pronalazimo grapu koja vodi na vrh i skrećenom kroz probijenu klekovinu pod južnu stijenu gdje se nalazi dvanaest što pospitanih što nepospitanih smjerova. Trebalo nam je otrilike 2 i pol sata do gore.

Sunce nemilo prži ali mi ne odustajemo i pronalazimo svoj smjer. Ja krećem prvi i uz velike napore zbog velikog trenja pronalazim prvo sidrište, Alen stiže zamnom a ostatak ekipe da izbjegne trenje odsolira sastrane do velike police pa onda od tamo krene.Pratimo spitove i dolazimo na vrh i onda skužimo da sam ja spoji prve dve dužine. Sve u svemu ljep smjer koji u prvom dijelu ide po nekim polegnutim pločama a kasnije prati nekakvu pukotine i onda opet završava na nekoj ploči. Smer nije jako kršljiv, ok je pospitan , sidršta su na dva spita samo što je skica koju smo imali neprecizna možda malo i kriva.

Opet slikanje na vrhu i onda krećemo se spuštat s vrha. Prvi dio je nekakvo malo otpenjavanje za zatim putem stižemo do grape kroz koju smo i došli i istim putem nazad.

Nalazimo malo hladno jezerce u alpskoj riječici i odlučimo se malo osvježit. Veseli&sretni što smo sve uspijeli bez problema riješit išto je sve iza nas skačemo i kupamo se u izrazito hladnoj alpskoj vodi. Spuštamo se za sat vremena do auta, željni kuhane hrane krećemo u misiju kuhanja pašte na parakiralištu. Vlatko radi impriviziranu kuhaču i kuha paštu dok mi ostali tražimo te improviziramo vilice i tanjure. Tek nakon što smo se ubili od pašte i salse 🙂 odlučimo krenut put Rijeke. Od Postojne tražimo dobar kafić da popijemo pivu, stajemo u neku lokalnu zanimljivu gostionu u Ilirskoj Bistrci, izrazito umorni i puni doživljaja brzinski je ispijamo i krećemo put Rijeke.