Besmrtnici, Pelinkovac i Klin
S malim zakašnjenjem i po prvi put iz pera Mateja Nelca objavljujemo izvještaj kako su se mlade snage RAK-a upenjavale za Uskrs u Paklenici, što je uključivalo i oslobađanje Klina za braću Nelc.
Nisam nikada do sad pisao, niti razmišljao o pisanju izvještaja, istina nisam osoba od puno riječi, ali u srijedu su me starješine kluba nagovorili da napišem nešto o uskršnjem vikendu u Paklenici. A i žao mi je što je zadnji izvještaj na RAK-ovoj stranici još iz prosinca 2022., pa eto da i ja malo doprinesem klubu.
Plan je bio provesti produženi vikend u Paklenici i naravno poprtit ča lepega. Krenuli smo u petak oko 21:30 navečer Lovro, Denis i ja u autu. Po putu smo dogovorili da ćemo nas troje u subotu penjati Besmrtnike, a za ostale dane „ćemo vidit“. Stigli kod Peka prekasno za moj beauty sleep, pa smo na brzinu pobacali šatore i legli da nismo ni oprali zube (možda samo ja).
Probudili smo se ujutro oko 7, pomarendali palentu da budemo jaki i krenuli pravcem kanjona. Za Besmrtnike nemam što puno reći, jako lijep i moderno pospitan smjer, tako da nije bilo puno punjenja gaća. Tri ključne dužine negdje oko sredine smjera su definitivno najljepše. Prva 6b je možda malo dosadna u gornjem djelu pošto je dosta zahtjevan detalj odmah kod sidrišta. Detaljnu 6c dužinu je vodio Denis i u njegovom klasičnom stilu se poigrao njome, a ja i Lovro smo krenuli za njime samo se nadajući da ćemo izgledati tako nonšalantno dok penjemo. Odmah nakon detaljne je i posljednja teška dužina. Nju sam vodio ja, i drago mi je da jesam jer je meni osobno ona i najljepša u cijelom smjeru. Jedina mana dužine je što dijeli sidrište sa Mosoraškim, pa je duže čekanje bilo neizbježno. Denis i Lovro dolaze do mene i nastavljamo prema vrhu Anića Kuka. Došli u kamp gdje se Lukin rođendanski kotlić već krčkao. U polusnu pojeli gulaš i, bez ikakvih dogovora i planova za sljedeći dan, ubrzo se svi povukli u naše šatore.
Nakon vjetrovite noći budimo se sa niskim očekivanjima za bilo kakvo penjanje na Anića Kuku. Uz uskršnji doručak svatko prati svoju prognozu i dolazimo do zaključka da će se bura kroz dan smiriti. Pa smo se Denis i ja jednoglasno dogovorili da bi mogli ostvariti plan još od prošle godine: idemo napokon u taj Klin. Luka i Lovro su se odlučili za Capitana Pelinkovca u zapadnoj stijeni Anića Kuka. Naoružani sa željezom i dobrom voljom doskakutali smo do podnožja te predivne stijene. Krenuli u prvu dužinu toliko nabrijano da smo je uspjeli fulati. Ali uz malu pomoć Slovenaca vratili smo se na pravi put. Na sidrištu druge dužine oboje smo imali osmjeh od uha do uha i vjerojatno smo mislili istu stvar „ovaj Klin je laganica“. Ali osmjeh mi se ubrzo izgubio kad sam dobio prvi šamar u sljedećoj dužini. Tek kasnije smo saznali da je to bila ta zlokobna 6a+ priječnica. Tresući se dovlačim do sidrišta, a uslijedio je i Denis. Sa malo manjim ali još uvijek prisutnim osmjehom Denis spaja sljedeće dvije dužine i sidri ispod detaljne. Nakon kratke pauze ja krećem u detaljnu 6c dužinu. Ali nisam se baš proslavio pa sam rekao Denisu da zategne, pogledao malo gibove i prepustio vodstvo Denisu. Denis junački povlači detaljnu iako su mu pri vrhu odletile obje noge, ali na sreću nekako se uspio zadržati. Uspijevam i ja osloboditi kao drugi i dolazim do još uvijek nasmijanog Denisa. Ubrzo smo shvatili da smo opet na krivom sidrištu, ali smo znali kamo otprilike treba ići. Vraćamo se na pravi put i umorni ali presretni odlepršamo do vrha stijene. Sve u svemu savršen smjer sa savršenim partnerom!
U ponedjeljak se budimo ne prerano, sa namjenom da ćemo Denis, Luka i ja popeti nešto kratko u kanjonu, pošto je Lovro otišao doma još u nedjelju, a Ante je već zadnja dva dana bolestan (svi smo uz tebe Ante). Odlučili smo se za kratki ali slatki Brot und Spiele, 6b, u Kuku od Skradelina. Smjer za preporuku, detaljna dužina je jako lijepa, sa skroz drukčijim stilom penjanja po strmoj, ali odličnoj stijeni sa dobrim rukama i nogama. Spustimo se iz smjera i nalazimo se na parkingu sa mamom i tatom. Luku i Denisa je mama vozila u kamp, a ja i tata smo popeli još jedan smjer u Kuku od Skradelina (Kosovo).
Smrdljivi, ali sretni odlazimo kod Dinka, i zaključujemo taj savršeni uskršnji vikend u Paklenici.
