U smiraj alpinizma na Kleku
Ove subote okupilo nas par grancigula i pokoji osmi putnik sa ciljem da odemo u alpinističku kolijevku Hrvata, okušati se u penjanju klasika, jer opće je poznato da tko od alpinista ne popne klasike na Kleku nije za ženit’.
Već u startu krenuli smo blasfemično, u 8 sati iz Rijeke naravno uz malo kašnjenje. Na putu za Klek nameće se pitanje piti kavu u Ogulinu ili ne?! Iako se autor ovog izvještaja zalagao protiv, mudrom odlukom naroda je izglasano da idemo na kavu. Sad se pak pokazalo da neke grancigule nemaju ni kifle sa sobom pa i pekaru posjećujemo. Napokon sunce ju u zenitu, jedan sat popodne je, a mi smo ispod južne stijene Kleka. Navez Marinović i Rubinić bi u Dragmanov smjer, a i navez Buljan i Božić bi također, ali prvi navez uspijeva nagovoriti drugi da nema smisla penjati Dragmana jedni iza drugih budući da ćemo brzo popeti tih 150m klečke stijene pa se ponovno spustiti i popeti još jedan smjer. Sa tom naivnom pretpostavkom krećemo u legendarnu južnu stijenu Kleka, Buljan i Božić kreću u Žoharov stup, a Marinović i Rubinić u Dragmana. Već djelomično zajednička ulazna trojka nije trojka, i već u njoj otkrivamo svoju bogatu lepezu psovki. Tako penjemo dalje praktički stalno na udaljenosti nekih 10-20m lagano napredujući i pičkarajući. U toj mrtvoj utrci puževa u napredovanju i psovanju ipak malo prednjači navez Buljan i Božić. Još jednom se pokazalo da je klečka stijena puno mekša od ocjena smjerova na njoj, pa svako toliko odleti koji kamenčić prema šumi. Nakon skoro četiri sata penjanja gotovo istodobno dolazimo na vrh Kleka, a ideja o penjanju dva smjera se istopila kao šećer u jutarnjoj kavi u Ogulinu. Na vrhu navez Buljan i Božić nemaju puno riječi hvale za Žoharov stup, dok Marinović i Rubinić potvrđuju kultni status Dragmana. U to vrijeme navez Jakovac i Pavić ulazi u HPD 90, izlazi iz HPD 90, pa penje List i Šeprtlju. Cijeli dan bijaše začinjem kvalitetnom narodnjačkom glazbom koja je treštala od Bjelskog sve do vrha Kleka.
Još par riječi o Dragmanovom smjeru, smjer je za preporučiti ali nije lagan ni trivijalan, već je prilično zanimljiv i raznolik. Dobro je poklinan, ali većina klinova je dosta stara iako je Milas sa zamjenom dijela klinova odradio super posao. Potrebno je obavezno ponijeti set čokova i bar tri frenda (0,5, 0,75 i 1). Drugo sidrište je na dosta nezgodnom mjestu, moguće je spojiti drugu i treću dužinu, ali u tom slučaju treba imati oko 15 kompleta. Te dvije dužine su penjački najkonstantnije pa time dosta zahtjevne. Dragmanov bivak je stvarno lijepa polica sa koje se ide u detalj koji je dobro osiguran i kratak. U detalju izlaznog kamina treba postaviti frend i držati se lijeve strane, nakon čega je za svladavanje kamina dobro došlo iskustvo u speleologiji jer se prolazi ispod dva zarušenja u kaminu.
Žoharov stup je super osiguran, kombinacija spit/klin, ali tu i tamo dobro dođu čokovi i frendovi. Potrebno 12 kompleta. Smjer krasi strmo i konstantno penjanje, lijepa eksponirana linija, ali treba dobro paziti šta se hvata i gdje se staje. Za slobodan prolaz preporuča se vladanje ocjenom 6b, može se i A0 uvijek i svugdje.
Andrija