Riječki Alpinistički Klub

Dugo smo se dogovarali, ali se zvijezde nisu mogle posložiti, da se Snježana Zbašnik i ja navežemo i nešto popnemo zajedno. Ovih dana tu ideju smo uspješno proveli u djelo! U srijedu popodne uputili smo se put Dolomita i išli pentrati gore-dolje do kraja tjedna. Penjali smo: Via Abram (VII, 370m) na Piz Ciavazes, Constantini-Ghedina (VI-, 650m) na Tofani di Rozes, Via Finlandia (6b, 140m) na Cinque Torri, Torre Grande

Četvrtak, 27.7. – Via Abram (VII, 370m) na Piz Ciavazes

Piz Ciavazes je brdo odmah ispod Passo Selle koje krasi krasna stijena koju krase mnogi lijepi i često penjani smjerovi. Jedan od tih je taj Abram koji se sastoji od hrpi četvorki, dvije-tri petice i jedna detaljna dužina ocjene VII koja je navodno super poklinana. Izgleda na papiru kao idealni izbor za probati kako izgledaju te alpske sedmice. I nisam se prevario! Smjer je jako lijep i sveukupno gledano dosta lagan. Ta detaljna dužina nije ništa strašno, par težih gibova u prečki. Ali nije baš ni lagano, tako da me veseli slobodan prolaz 🙂 Sova je rekla ‘ne budi luda!’ i energetski efikasno iskoristila mnoge zamke što vise sa klinova u detalju. Sretni i zadovoljni selimo na Flazarego na idući cilj.

Petak, 28.7. – Constantini-Ghedina (VI-, 650m) na Tofani di Rozes

Dugi smjer po bridu od Secondo Spigolo na Tofani, 19 dužina. Piše svugdje veliki klasik. Tvrd i naporan, pogotovo u prvoj polovici, prije nego skrene sa druge strane brida. Čak su i dužine ocjene IV bile napete i neugodne. Ispred nas su bila dva Čeha, vrlo simpatična, ponudili su nas čokoladom i Sovu sa majicom (zbog žalbi na smrzavanje 😀 ). Simpatični, ali prespori. Tempom kojim smo penjali iza njih došli bi na vrh oko 20-21 navečer i nije nam bilo nimalo svejedno.  Ali na prvoj polici na koju smo naišli, prije detaljne dužine, pristojno su nas pustili naprijed pa smo uspijeli ubrzati i ispenjati smjer u nekom prihvatljivom vremenu (9-9:30h). Navečer, oko 22:00 kad smo se spremali na spavanje, vidjeli smo njihova svjetla na izlazu iz smjera :/ A mi smo im pojeli čokoladu!! :O 🙁

Što se tiče same ljepote smjera, smjer je ok u prvih 10-ak dužina. Ali nakon dvije detaljne (VI-), kada zavije iz ugla, idućih 10 dužina je bezvezan niz crnih, mračni, vlažnih kuteva i rupa, vrlo klasično.

Subota , 29.7 – Via Finlandia (6b, 140m) na Cinque Torri, Torre Grande

U subotu je u prognozi bila kiša popodne pa smo odučili ići na Cinque Torri popesti nešto kratko. Da ne bude baš rest day, nagovorio sam Sovu na smjer Finlandia, pod izgovorom ‘pa samo 5 dužina!’ (pardon Sova!). To je smjer kojeg sam prošlu jesen penjao sa Majom, ali smo zbog velike hladnoće absajlali, pa mi je ostao dug. Radi se dobro opremljenom smjeru (kombincija spit-klin i koji čok za 2. dužinu) koji prolazi blago prevjesnom stijenom Torre Grande, desno od one džinovske pukotine u sredini. Druga dužina je jako neugodni, slabo zapitani VI žlijeb, čokovi obavezni. Iduće dvije dužine, detaljne, su jako lijepe i zabavne, odlično penjanje po blago prevjesnoj/vertikalnoj žutoj stijeni. Bila je borba, podlaktice su se žalile da ih mučim, ali uspješno prolazim onsight 😀 U jednom vodiču kaže da je ocjena VI+ (što bi bilo 6a po našem običaju za zaspitane smjerove) što nema veze sa vezom, u drugom piše VII-, a nekim raznim drugim kaže 6b što već ima smisla.

Za nedjelju se spominjala cijelodnevna kiša pa smo otišli doma. Bilo nam je jako lijepo i poprilično smo se napenjali. Da je bilo lijepo vrijeme u nedjelju, bio bi svejedno rest day 🙂