Sve nešto Belo pa Belo
Nikako stići nešto napisati, a želim to poticati jer vrlo rado i pročitam. Ne znam točne datume, nisu ni bitni, no tu su tri akcije od zadnjih mjesec dana. Prvo je bila Bela Peč. Posjetili smo ju General, Blečić S., Buljan i ja. Na čitanju opisa postajao sam svjestan da će ta stijena uvelike sličiti onoj na Risnjaku, tako i bješe. Imali smo jedan dan pa reko ajmo vidit. Vodič za Belu Peč možete naći na netu. Ništa ilegalno.
O tome što su ispenjali General i Bleki neću pisati jer nisam siguran, no s prvim smjerom nisu bili oduševljeni, a drugi smo penjali i mi pa ćete dobiti info tu.
Odlučili smo se za Zahodnu Veliku Stenu, velika je relativan pojam, smjerovi su od 90 metara. Navez Buljan i ja. Svi smjerovi koje smo penjali imaju spitova (ne kao sportići ali ih ima) i svi su u dvije dužine.
Plan je bio da prvo ispenjemo Šleparsku smer V-/IV jer je po njoj abseil pa ćemo odma dolje i znamo za dalje. Tenisice ćemo mudro pustiti pod smjerom.
Prva dužina OK, a druga katastrofalno kršljivi kamin/ žlijeb. Naravno da u tom kršu nema spitova jer ne znam di bi ga zabili. Fuj. Na vrhu procjenjujem da je puno sigurnije pehaka dolje nego abseil kroz taj krš. Ajmo bosi hopa cupa, srećom kratak je silaz (10min). Prilikom penjanja vidio sam prekrasnu kompaktnu dužinu smjera desno do. To idemo kad se spustimo, ovo je barem kompaktno.
To je smjer Gušterska VI+/VI-. I bio je taj, već viđeni, dio super ali… znači prva dužina je kao od Šleparske i druga počinje po tom finom kompaktnom kamenu. Tu je i prvi detalj, sića, noge, spit, nije veći problem. Al kad sam izašao van s tog vidljivog djela kukulele… bilo je “Buljan pazi me sad”. Krš i detalj usred tog krša. Našao sam jedno hvatište za ljevu ruku i to je to. Nikako dalje. Pola sata, minimum, stajao sam na jednom mjestu. Puno slabije opremljen dio, pa i cvika radi svoje. Konačno nalazim nekakvu sumnjivu ljusku više desno i izlazim preko tog trbuha. Pred vrh još jedan jako lijep detalj, lagani dulfer preko nekog kratkog previsića i muke konačno gotove. Na vrhu razmišljam o pivi.
Iz smjera do dolazi Bleki i govori kako je odličan! Fala K da ne moram sad opet u neko kršljivo S. Smjer do bio je Fazanova smer VI+/V+ i uistinu je za sve preporuke! Prva dužina nije neka ljepotica ali druga je stvarno za pohvalu. Dobra stijena, odlični detalji (mislim x2) i po mom mišljenju lakša od Gušterske znatno. Ne samo zbog kršljivosti nego su i ti detalji bili dosta jednostavniji. Spitova more.
Napomena: u nekim smjerovima kad izađete iz vertikalnog djela stijene nađete se na strmom i neopremljenom terenu s mnogo trave pa tako cca 10m do vrha. Tu oprez, otkotrlj vrlo nepoželjan. Ponesite čokove.
Druga akcija bila je dolina Bele Vode (Riobianco) i vodič je opet dostupan na netu. Autor Mihelič. Otišli smo Vidić, Blečić S. i ja. Kako smo na granici zaglavinjali par sati u bivak Gorica stižemo tek oko ponoći. Naravno da bi išta spavali tempo na pristupu je bio “malo brži”. Budimo sav jadni svijet u bivaku, hebga, i uvaljujemo se do nekog starijeg slovenskog para. Drugo jutro, tražimo hlad i nalazimo ga u smjeru Južna grapa (IV+, 280m) u Cimi Grande Della Scala ili kako su Slovenci pojednostavili Velika Lojtrca. U smjeru smo našli 2 klina i to je to. Mislim da smo ga popeli u 6 dužina od kojih su druga i zadnja interesantne. Nikako nebi podcijenio težinu, iako i ime i ocjena djeluju tako. Opis je dobar tako da s orijentaciom nije bilo problema.
Prije nego uđete u smjer dobro bacite oko na veliku rampu lijevo po kojoj se spušta. Silaz bi mogao biti problem ako malo fališ. S vrha lijevo do te grape, pa malo otpenjavanja, pa 2 abseila i onda treba otpenjati prvu dužinu smjera, nekakva II. Uglavnom oprez.
Nakon toga penjemo PREKRASNI Sjeverni brid u Cima Alta di Riobianco. Taj smjer je već opisala Maja http://www.rak-rijeka.org/forum/viewtopic.php?f=20&t=242 i mogu dodati da je stijena odlična, eksponirana i stvarno zadovoljstvo za penjati. Sva sidrišta su opremljena i ako ne falite smjer dovoljni su samo čokovi. Stijena je u tom području specifična, između vapnenca i dolomita i kao da je uzela bolje od obje. Kompaktna kao dolomit, boje kao vapnenac. Mene je jako dojmila.
I zadnja akcija, planinarska ne penjačka, ali bilo mi je super pa ću podijeliti. Dva dana sam u Kamniškim. Krenuo iz doline Kamniške Bele i otišao do Korošice. Plan je bio da tamo prespavam no gužva me odbila i ugostio me pastir Franc u pastirskoj kućici na Molički planini. Kad si sam ljudi se ponašaju potpuno drugačije prema tebi, puno su otvoreniji i vidi se želja za komunikacijom. Interesantno iskustvo. Mjesto kao u bajci. Drugi dan odlazim do Ojstrice, s nje na Škarje i Planjavu. Sjedim na travi Kamniškog sedla i vrag mi ne da mira, ajde još na Branu i bjež doma! Oko 16h sam kod auta i pjevaj da ne zaspeš skroz do Rijeke. Drugi dan bole noge, boli grlo i živile Alpe 😉
Slike su iz doline Riobianco, a nekoliko njih iz Kamniških možete vidjeti na Flickeru http://www.flickr.com/photos/elvisri/
Elvis Vikić