Što se popelo 1. maja u Pakli?
I kako obično svi izvještaji počinu: “Što se popelo ovog vikenda u Pakli?”
Nekoliko nas Kristijan, Ines, Alen S. i Edita je penjalo zajedno u malo poznatom, slabo penjanom smjeru,
L`anno delle Lumache 6a+ (250m), čije dužine idu redom
4a, 5c, 5c, 5c, 6a+, 6a, 5c, 3, 6a, na zapadnoj stijeni Anića kuka.
Budući da nam se smjer svidio krenula je ideja da se malo više popularizira. Pa krenimo
Di smo se našli?
Ujutro mi, Alen i Edita odlučujemo da bi mogli penjat smjer koji se nalazi skroz na kraju Z Anića kuka, između Bračnog i Akademskog. Taj smjer odgađam već neko vrijeme, baš zbog malo informacija, a i znam osobu koja je pala u njemu. Al ajde voljela bi ga penjat, pa da kompletiram tu cijelu stijenu, dok Alen želi sve penjati, pa smo se brzo dogovorili. Oko 8h krećemo prema Anića kuku, parkiramo skroz blizu početka kanjona, što nisam godinama, ljudi nema, tek kasnije se popunjava. U potrazi za ulazom u smjer, gubimo skoro sat vremena, a moguće i više. Nekoliko puta po teškom siparu dižemo se i spuštamo i nikako da uočimo neki trag. Navodno postoji na ulazu neka crna traka, koju nismo vidjeli, nema čovuljaka, niti je bilo što utabano. I tako odustajemo i pomalo se spuštamo prema Stupu, kad nailazimo na Kiki i Ines koji odustaju od Velebitaša. Izmjenjujemo obostrano nezadovoljstvo, ali nam Kiki kaže da bi oni rado ponovili Lumache, jer im je bio super i nama uz put pokazali ulaz. Ipak nas sreća nije napustila!!! Znači glavni orijentiri jesu, bijeli tragovi od spitova na stijeni iz druge 5c dužine (treba gledati visoko u stijenu) jer prva 4a dužina nema osiguranja. Shvaćam da sam to vidjela u toku naše potrage, ali totalno zanemarila, jer mi se previsoko činilo. Lako je sad pametovat.
I tako soliramo svi zajedno tu prvu dužinu da dobijemo malo na vremenu i krećemo od sidrišta 2. dužine. Smjer nudi lijepo penjanje. Treba paziti na 3.dužinu tu ima malo krša i klimavih većih glonđi, OPREZ!!! Isto tako dobro je sidriti prije detaljne 6a+ u desno na zadnje stablo, radi manjeg trenja, a ne na original sidrište koje je ispod malo previjesne stijene.Tu se ne ide gore, gledaj skicu, nego u desno, jer je prvi spit skroz nakon male šumice, u desno, nezgodna orijentacija. Detaljna 6a+je zanimljiva, po rampi gore pa na glatku ploču, držati se pukotine, al malo prije nego postane teško priječiti u lijevo i po toj strani doći do malo udaljenijeg spita. Nakon toga ide lijepa, dobro osigurana 6a dužina, nešto eksponirana, gušt za penjat. Do kraja smjera nema više nekih problema, zadnja dužina 6a ima jedan detalj, a ide nakon male šumice, sidri na stablu.
Uživamo na vrhu bez sunca, uz skupljanje prijetećih oblaka. Uz put dolaze Matej, Iva, Denis i Luka iz Bore, zadovoljni smjerom, pa zajedno po ferati, silazimo do kanjona. Ubrzavamo zbog prijeteće kiše, koja je bila po prognozi oko 17h ali koja nije pala nego tek po noći. Od naših Rakovaca, bilo je dosta naveza ovaj vikend. Svašta se penjalo. Ako se dobro sjećam, u subotu Dado i Dunja penju Aigora, Rino i Mrmi, Izgubljenu djecu, Adrijan i Frano Boru.
Drugi dan neki su penjali Ča je Draga , Water Song, neki s varijantom na Sj.rebro, Armadillon… Kiki i Ines se povlače, zbog mokre prve dužine iz Izgubljene djece, a mi absajlamo iz nepoznatog smjera koji je postao sve teži, a mislili smo da smo u Izgubljenoj djeci. Navodno neki novi smjer. Srećemo Veks i kolegu iz Zg, kako idu prema Velikom Ćuku, i oni u Water songa.
