Riječki Alpinistički Klub

Zašto ići u Dolomite kad je „pravi“ alpinizam u Sloveniji? Ozbiljan smjer kakav se i treba očekivati od Nejca. Ocjena mu nedaje pravdu. Smjer je kud i kamo ozbiljniji, a mi smo ga tako i shvatili. Klinova ne nedostaje, ali se treba strogo držati opisa i skice, jer se lako izabere kriva linija.

Jednodnevni izlet na Vršič Nelci, Petra i ja. Kiki i ja u smjer, Petra i Ines na cjelodnevnu turu Tamar-Jalovčeva škrbina-Vršič. Po dolasku nas je dočekala gusta magla, ali smo vjerovali prognozi i nastavili s pristupom cca 1,5 h. U sjećanju mi je jako neugodan prijelaz (PP poti) tik pred ulaz u Debelakovu, i njime sam plašio Kikija, na kraju nije bio uopće neugodan. Kad smo mi došli u smjeru su već dva naveza. Ulaz se lako pronalazi.
Prva dužina te odmah razbudi ako je to bilo potrebno s konkretnom kaminskom četvorkom. Nakon toga slijedi laganih pjeskovitih 100m. Po izvještajima, mnogi se tu razvežu i to je vj. i najpametnije. Položenost stijene dozvoljava vrludanje što i nije dobro jer kad dođeš pod vertikalu nije baš jasno kuda nastaviti sa smjerom. Miheličev steberček i strehica su po svuda, jedina prava potvrda je kad nađeš sidrište sa starom zamkicom (2 klina + 1 malo dublje).
Tu počinje pravo penjanje i traje do kraja smjera. Treba se strogo držati opisa i onda nema problema.  Letilo puno kamenja, ali sve nama iza leđa, osim tri koja su nas pogodila.Smjer u dva navrata potegne vertikalno po ploči pa lijevo ili desno po polici, što stvori trenja, ako se ne sidri na početku police.           
Prva IV- završi pod širokim crnim stropom, po polici skroz  lijevo na sidrište sa zamkom. III lagana u koso u desno. Jedini kršljivi dio je početak IV+ ploče, srećom klinovi ukazuju na pravi smjer ravno gore, kod zelenog klina prečkat u desno 15m, do sidrišta s 3 klina. IV- gore i desno, pratiti klinove koji vode preko ploče i kratkog prevjesa na stup. Prečka u lijevo od 30m do detalja ide po najgornjoj polici, iza ugla, polica postaje jako uska, jednostavna II. Detalj je dobro osiguran, jedan tvrđi gib, dalje lijepo na raskorak. 
Nakon detalja smjer nije gotov još su 3 konkretne dužine oko III/IV, linija prati široki žlijeb, na mjestima  skoro pa kamin. Široka pješčana polica s koje se nazire vrh je dovoljno udobna za razvezat se i laganini se dovuć do vrha.

Mi smo bili spori i trebalo nam je 8 sati za smjer. Pazili smo na orjentaciju i radije smo sidrili na pola dužine nego si stvarali trenje. Vodeći se Diegovom „pogledaj iza ugla, da te ne pogodi kugla“ nismo srljali naprijed nego smo htjeli biti sigurni da smo u smjeru, pa sve provjeravali. Ta temeljitost i manjak frustrirajućih grešaka je učinio da uživamo u smjeru, a ne da žurimo na vrh. Smjer je stalno ispostavljen tako da se stalno uživa u pogledu i na kraju ti bude i žao što je gotov. Silaz je zahvaljujući siparima ekspresan i ne umara.
Smjer po meni za preporučit, ali nikako za početnike koji misle da su četvorke i V- ekvivalent sportskim 5a-ovima. Oboje smo se složili da iako ocjenom lakši od popularne Igličeve, penjački je teži zalogaj.