13 lipnja 2014 Autor: Đana Petrović RAK

(Sportsko) penjačka avanturica u francuskoj provansi

002

Prijatelji iz ŠD Čopalj odavno su dogovorili penjanje u Francuskoj i igrom slučaja sam i ja sjela s njima u auto.. Naime, neki su im odustali pa se neki ubacili, onda opet neki odustali pa su upornim nagovaranjem i mene pridobili da idem s njima (mene muče financijski problemi a ne da li mi se ide).. Bilo nas je 8 (deveti je otpao u zadnji čas 🙁 ), a odredište je bilo područje Vaucluse i Alpes-de-Haute-Provence. Iznajmili smo kuću u selu Rasteau, u blizini gradova Vaison-la-Romaine, Orange, Avignon.. Kuća je bila prilično jeftina – 500kn po osobi za 7 noći (za 9 ljudi), plus još 13€ po osobi (za 8 ljudi) na licu mjesta za turističku taksu, struju, čišćenje..

Polazak je bio u subotu 31.5.2014 u 5h ujutro, Tiho i ja direktno s Penduluma na Student Day festivalu koji se održavao u Exportdrvu.. Maja i Vojko su nas lijepo i sigurno vozili dok smo nas dvoje ubijali oči (pogotovo ja, prespavala sam više od pola puta i oni su svi bili ljubomorni što mogu tako spavat u autu:) i nakon 12h puta stigli smo u našu kuću koja je baš bila dobra (jedino ima premali frižider).. U drugom autu su bili Renči, Suzi, Vlado i Damir. Raspremanje stvari, šoping hrane, juhica i pripremanje za sutra..

01.6. – Les Dentelles de Montmirail – lanac odličnih i predivnih stijena, ima nekoliko sektora a mi smo penjali na Chaine de Gigondas. Stijena je visoka do nekih 85m, tako da ima smjerova po 2-3 dužine, svi su smjerovi odlično opremljeni (za moj gušt i pregusto) i ocjena ima svakakvih. Čak smo stekli dojam da je većina smjerova precjenjena. Uz jednodužince, tu smo Damir i ja popeli i dva smjera od cca 50m koji imaju svaki svoju veliku rupu u stijeni na vrhu i jedan od cca 90m dužine koji vodi po nekom fora bridu i zanimljivoj ploči. Mogući je absail ali možeš se i pješke spustit dole na drugu stranu stijene pa ju onda obiđeš i vidiš sve 🙂 Uglavnom, meni predivno penjalište!

02.6. – La Combe Obscure – malo penjalište s dva sektora, lijevi i desni, mi smo se držali lijevog. Smjerovi su do 35-40m ocjena do nekih 7c. Fora penjalište, podsjeća me na našu Pešu. Ovdje su spitevi malo rjeđi pa su si neki morali slagat glavu u smjeru 🙂 Pristup je inače nekih 15min, ali mi smo se gubili oko 45min jer smo parkirali na krivo mjesto, hahahaha..

03.6. – Orpierre – popularno, veliko penjalište sa 9 sektora, ima smjerova i do cca 200m dužine. Od našeg mjesta do tamo treba cca 1h vožnje, ali mi smo zbog radova na cesti malo zalutali, pa svi ti semafori i to, trebalo nam je nekih 2h. A onda kad smo stigli su ovi još i kafenisali tako da sam ja bila luda i prema stijeni smo krenuli tek oko 12:45h, dakle pod smjer smo došli malo iza 13h. Ja sam (uvijek) bila ta koja je navijala za neki duži smjer pa je tako Damir ovaj put pristao da odemo u neki preko 150m 🙂 a zbog „euforije“ oko nogometnog prvenstva odabrali smo smjer Brazil, duljine cca 200m i ocjene 5+. Dobro je opremljen, ima 7 dužina koje smo mi spojili u 5, i u zadnje dvije dužine smo zapeli iza neke škole klinaca od nekih 12god, onda još absail iza njih, smrzli smo se i načekali.. Nismo imali vremena za još neki smjer 🙁 a i na silazu nas je oprala kiša. Također predivno penjalište, iznad sela.

04.6. – Turizam – obzirom da je bilo oblačno s malo kiše ujutro, svi smo išli u razgledavanje.. Avignon, Orange, kavice, vinarije.. Lijepo!

05.6. – Rocher de Saint Julien – iako je pao dogovor da svi idemo na penjalište Ubrieux, ja sam uporno nagovarala da idemo na ovaj susjedni jer mi je zapeo za oko i vidjela sam u vodiču neki fora smjer.. I tako me njih nekoliko ipak poslušalo pa smo se razdvojili 🙂 Ugl, stijena je prejebenopredivna, ima smjerova svih teškoća i do cca 120m dužine, dobro su opremljeni, većina je na južnoj strani a na sjevernoj ima nekih kraćih. Na sjevernoj strani ima i predobra ferata s masu mostića, stepenica, svega i svačega, kojom možete prepriječit cijelu stijenu! Nisam tako nešto još vidjela! Bilo nas je 2 naveza, Maja i ja, Tiho i Damir. Prvi smjer, La Grotte, je u prvoj dužini imao tu neku ljusku/rupu kroz koju možeš proći, hehe, super fora, sljedeća dužina neka prevjesna pukotina, pa neka psiho 6a priječnica, i onda laganini ploča do vrha, absail. Sljedeći smjer, Les Pilier Gris, je bio nešto kraći, i s nekom čudno-teškom izlaznom dužinom, ali ipak lijep. Opet absail. Ja oduševljena stijenom, kujemo planove da se vratimo jer Tiho mora na feratu a ja i penjat i proć bar dio ferate, eeej mostić!

06.6. – Baume Rousse – haha, već sam sama sebi dosadna, ali i ovo penjalište je baš fora! Ima masu smjerova, opet svih teškoća, do 70m dužine. Par smjerova je bilo skroz bezveze i ružno, ali par njih baš odlični po 30ak m. Sve dobro opremljeno.

07.6. – Rocher de Saint Julien – evo nas opet ovdje, ovaj put kombinacija Tiho i Damir na feratu, a Vojko i ja u smjer pa u feratu. Ostatak je ponovo otišao na Ubrieux jer se i njima tamo jako svidjelo. Odabrali smo smjer La Mesange, konstantni 5c, 120m, lijep je! Super je što se pri izlazu iz smjera možeš uključit u feratu, pa smo mi tako iz akcije u akciju 🙂 Ferata je podjeljena u 3 djela, pa su nas na vrhu gdje je križ Tiho i Damir pričekali jer je to bilo u blizini našeg smjera. Ovdje se Damiru više nije dalo s nama pa je sišao u selo na pivu, a nas troje smo nastavili u treći dio ferate, uhuuu ulala tutu totalni lunapark! Skroz smo se nauživali i nasmijali! Tim trećim djelom se ponovo vratiš na taj vrh s križom pa smo od tamo absailali jer nam se nije dalo spuštat okolo i naokolo. Svi smo bili oduševljeni, a ovo mi je najdraže penjalište od ovih koje smo posjetili.

08.6. – šmrc, put kući uz neka usputna stajanja sa slikanjem, isprobavanjem neke lude pekare koja nam je bila skoro pred nosom a nismo ju skužili itd.. Vožnja po užarenom autoputu koji se svako toliko uređuje pa ne možeš brzo vozit, ali tempomat je majka!

Nisam imala pojma da na ovom području ima penjališta na bacanje, ali doslovno MASU! Uglavnom su dobro opremljena i uređena, stijena je dosta izlizana skoro svugdje, ali kompaktna no kaciga je ipak potrebna jer svako toliko nešto doleti 🙂 Posjećenost je velika, ali ima dana i kad nikoga ne sretneš 🙂 Iako više volim puno duže i manje ili ne opremljene smjerove, ovdje sam se stvarno nauživala i toplo preporučam svima!

Žifjeli!