15 rujna 2020 Autor: Siniša Kuharić RAK Škole

Školska korona generacija na Veloj Peši, Velom vrhu i Kamenjaku

Prvo, pa po kazni. Informirajući se o tečaju na web stranicama RAK-a, naletio sam na veliku količinu članaka s opisima i dojmovima tečajaca s pojedinih vježbi prijašnjih godina. Taman kada sam se ponadao da je ove godine zbog epidemioloških mjera ta praksa izostavljena (jer što ako netko dijeli laptop s nekime, a usput rečeno zadnji mi je esej bio u osnovnoj školi na temu “Kako sam proveo ljetne praznike”), dođe voditeljica Martina i ko grom iz vedra neba kaže “Znam sve. Pišeš prvi izvještaj. Po kazni”. Znam i ja, kriv sam, priznajem. I eto pišem.

Iako nije tema ovog izvještaja, grijeh bi bilo ne spomenuti prvu terensku vježbu. Na prvu vježbu veliku skupinu tečajaca, spremnih da upletu osmicu u pojas kao Stipe Božić netom prije svog prvog uspona na Mount Everest, instruktori su vodili na Veloj Peši. Nakon cjelodnevne epopeje s milijun informacija, pod patronatom čak 3 instruktora alpinizma (Vedrana, Krpešić i Frleta), dan smo završili na zasluženoj klopi na Platku. Bilo nas je ko Rusa i zato kapa dolje svim asistentima na strpljivosti, ponavljanju i otkrivanju prvih malih detalja stijenskog penjanja.

Na drugu vježbu sudbina nas je odvela na Veli vrh. Kapelica je na vrhu Velog vrha, ajd super, i Svevišnji je s nama. Biti će ok. Podijeljeni u dvije skupine krećemo na posao. Absail, kačenje kompleta, izrada sidrišta, penjanje smjerova north facea Velog vrha. Okupan suncem kući odlazim s novim znanjem o neznanju, ali i još većoj odlučnosti da što prije savladam(o) sve osnovne tehnike osiguranja i penjanja.

Treću vježbu na Kamenjaku obilježila je bura. Zapravo, ne bura nego vjetar kod kojeg nema zavjetrine jer puše sa svih strana stijene i u stijeni. Na meniju su bili absail i penjanje “dugih” smjerova. Smjerovi Školski i Kamin (u narodu znan kao i smjer Djeda mraza zbog penjanja kroz dimnjak) ugostili su ruke i pedule tečajaca i asistenata. Asistent Zdele je na trenutke bio na aparatima zbog nekih mojih grešaka, ali izgladili smo sve već na prvom sidrištu. Na kraju dana ozarenih lica dio ekipe odlazi svojim kućama, a dio na stručnu evaluaciju vježbe uz pokoje osvježavajuće piće.

Što se tiče razloga kazne, ovim putem pozdravljam svog sutečajca Tomislava uz pjesmu Vesne Pisarović “Da znaš”. Entuzijastični pozdrav svim tečajcima i asistentima!