Sfinge della Grauzaria, Val Aupa
Pred mjesec dana dana kada smo bili ovdje vidjeli smo stijenu i zaljubili se u smjer, ali nje bila prilika, penjali smo neke druge stvari. Tada smo si obećali da se obavezno moramo vratiti po ovaj smjer laganih ocjena, ali solidne dužine (700m, 16 dužina, IV/III).
Sfinge della Grauzaria, sjeverna stijena – Via Gilberti-Soravito 720m, IV/III
Navez: Kristijan Nelc + Bojan Rafaj
Odlučujemo se za brzu i jednostavnu taktiku, u jednom danu vamo tamo, iako je dom pod stijenom odličan i šteta je ne prespavat za 10 eura. Rani polazak u 4 ujutro iz Klane. 2 sata vožnje bez ganjanja, sat vremena pristupa i pod smjerom smo u 7. Stijena je okrenuta sjeveroistočno tako da ujutro ima i sunca. Smjer prolazi ogromnom položenom pločom, vodi prvo u lijevo pa u desno do brida nosa sfinge, nakon čega zavija i po rampi i lijepom bridu izlazi 100tinjak metara ispod samog vrha. Sidrišta su opremljena ( barem jedan spit), ali između ima jako malo klinova tako da je orijentacija malo teža. Opisi dužina iz vodiča su dosta dobri, ali na tako laganom terenu lako odeš 10 metara lijevo ili desno. To s dogodilo i nama, ali u sljedećoj dužini se, bez većih problema, vraćamo na pravi put. Stijena je opčekivane kvalitete za tu ocjenu, treba pazit šta se lovi, ali nije problem jer uvijek nađeš nešto kvalitetno. Gotovo sve dužine su trojke osim detaljne treće koja je malo tvrđi orah, slabo opremljena, konstantna četvorka. Iako si u kaminu penješ desnu ploču kamina, paziš što loviš, možeš tu i tamo nešto postavit, ali kao što vodič kaže stijena nije pogodna baš za čokove i frendove, prolaze samo klinovi. Za istaknuti su lijepe 2-3 dužine brida na kraju smjera, eksponirano, lagano, sigurno s pogledom.
Silaz se jednostavno nađe jer su ga nedavno na novo ofarbali, trebalo nam je sat vremena do doma.
Smjer podsjeća na centralnu u Babi. Dugačak, lagan, pravi alpski ugođaj, odličan dom na silazu, brzo se krećeš. Nama je trebalo 5 sati. Za razliku od babe nema tu sigurnost opremljenog smjera. Na mjestima se izvuče jako puno užeta bez da nešto postaviš što zato jer klinove nismo nosili, što zato jer drugo ne možeš ni postavit, a i zato jer se osjećaš sigurno na tim ocjenama. Talijani bi rekli ambijentalan smjer što i je. Za one koji ne vole teško, ali ne baš za one koji nisu još ni jedan klin zabili u smjeru.
