RAK-ova škola u Veloj dragi, slijedi Paklenica
Evo javljam se opet s kratkim rezimeom s naše zadnje vježbe. Mjesto radnje: Vela Draga.
Dva dana provedena u odličnom društvu, s odličnim instruktorima i tečajcima, urodila su plodom. Od ponavljanja Sv. Bernarda, prusiciranja, do učenja kako zabiti klinove, čokove i frendove. I naravno, najvažnijeg djela – osvajanja Tornja.
Bilo je tu svega. Od penjanja kao drugi, pa penjanja kao prvi, pa penjanje u dvoje (Plačljivica i Denis) i takoooo.
Tečajci su se pokazali kao dobri penjači pred kojima je zasigurno “svjetla karijera alpinizma”.
Subotnje jutro je započelo scenom na Tornju. Eto Plačljivica se prepala visine i odustala nakon samo drugog spita. Ali nakon inspirativnih razgovora s Elvisom i Denisom (na čemu im je jako zahvalna) uputila se u pratnji Denisa u osvajanje jugozapadnog smjera. I eto, uspjela je!!!
Iako je rekla, da citiram: “NIKAD VIŠE NEĆE PRIMIRISATI TORANJ”, nedjeljno poslijepodne je donijelo preokret; Plačljivica je osvojila istočni smjer, i to drugu dužinu kao prva!
Šok i nevjerica!
Pouka priče: Na stijeni nije bitna visina. U tom trenutku tamo ste samo ti i ona, i ponekad jaaaaako mala hvatišta kojima moraš vjerovati, dobro ih iskoristiti i napredovati dalje. Znači polako, pametno i smireno. I kako je šef Bojan rekao: “Visina je zapravo super, jer znači da ako padneš nećeš past na pod!”
Za kraj zahvalila bi se u ime svih Prepečenku jer nije izgorio opet. Ipak bilo bi nam jako teško izgovarati Preprepečenko.
Zahvala i svim tečajcima koji su ipak nešto i naučili. Svima poznata rečenica “Oprosti Marko” je bila puno rjeđe izgovorena.
I za totalni kraj hvala našim najjjboljim instruktorima Bojanu i Marku koji su obavili super posao, što ćemo mi i dokazati idući vikend u Paklenici.
RAD RUKU LJUDI!!!
by: Lidija