Prisnac direkt – novi smjer u Bribiru
Nakon dugo vremena možemo se pohvaliti novim prvenstvenim smjerom, nakon Clint Eastwooda. Prisnac direkt nalazi se na istoj barijeri, ali bliže Bribiru. Idejni začetnik smjera je Andrija, a tko mu je sve pomogao i kako je to sve izgledalo pročitajte niže u tekstu.
Priča oko penjanja u zaleđu Bribira počinje jednom od brojnih zabava kod našeg starog člana Hrvoja Dukića (Alfred Stokes). Dok se ispijala piva kraj njegove kuće, pogled mi se zalijepio za stijenu iznad sela. Domaćin kaže da se u toj stijeni nije penjalo, koliko on zna. Tu ideja o penjanju te stijene staje sve dok u proljeće 2016. nije objavljen izvještaj na Friku o penjanju dva prvenstvena smjer u zaleđu Bribira. Gledajući skice tih smjerova, koji usput rečeno ne idu najtežim dijelom stijene, pali mi se lampica i kažem „kada oni mogu to penjati, zašto ne bismo i mi kojima je to tako blizu“.
Opet ideja biva samo ideja sve do početka zime 2017. godine kada uspijevam nagovoriti vječnog optimistu Andreja Madyja da jedan vikend krenemo to penjati. Kako nemamo neko veliko iskustvo penjanja neopremljenih smjerova, niti smo neki super penjači, važna stvar je bila akcija u Lidlu u kojoj se za male pare mogla kupiti akumulatorska udarna bušilica. Prvotna ideja je bila koristiti bušilicu za izradu sidrišta ili ako zapadnemo u probleme.
Na dan početka penjanja valjalo je najprije popit kavu s Hrvojem, pa uopće naći koji dio stijene bi mi penjali, pa kako doći do tamo. Tako da smo prvog dana penjanja popeli tridesetak metara i vratili se nazad. Pokazalo se da iako iz daljine izgleda lagano i položeno, kada se krene penjati nije tako lako i da ćemo morati bušiti spitove za napredovanje.
Nakon što smo na sastanku u klubu ispričali što smo i kako krenuli penjati, dobili smo savjet od iskusnijih penjača: „bušite smjer, ali ne kozju stazu“. Idući vikend krećemo bušiti dalje, ali skrećemo na čiste ploče kako to ne bi bila „kozja staza“ nego pravi smjer. Pa taj dan napredujemo samo oko 25m penjući tehnički, ali bar znamo da to divokoza ne može popeti. Uviđamo da će penjanje ovog smjera potrajati. Prošlo je sad već neko vrijeme i nikako da nastavimo, u igru uključujem svog starog partnera Zdeslava Marinovića s kojim nastavljam dalje penjati.
Dok sam uz podosta pičkaranja jedva uspio popeti treću dužinu i dok me Zdele beskonačno uvjeravao da napravim taj gib, da to sigurno nije teško, na pet metara od nas po polici za koju smo mislili da na nju nije stupila ljudska noga, prema nama dolazi Halid. Sidrim na drvu, Zdele se kao drugi muči u „laganom gibu“, a Halid nas pita: „Dečki, hoćete mandarina?“. Ispostavlja se da je Halid bivši penjač i strastveni planinar, da je on penjao pred 20-30 godina te nam pokazuje kako se spustiti u podnožje stijene po polici. To me prilično impresioniralo da sam na skici tu policu morao nazvati Halidovom policom. Nakon toga, bila su potrebna još dva dolaska sve dok 11.02.2018. ne izlazimo na vrh barijere.
Za opremanje ovog smjera osim mene i mojih partnera Zdeslava Marinovića i Andreja Madya najviše je zaslužan naš Riječki alpinistički klub kao najveći sponzor spitova te Diego Košta koji je također donirao dio opreme.
Opis smjera
Pristup: počinje iz najvišeg zaseoka Dragaljin za koji se skreće s glavne ceste Biribr – Grižane 200m nakon centra Bribira. Kraj partizanskog spomenika može se ostaviti auto i krenuti starim putem prema gore, nakon otprilike 100m skreće se desno po nekad širokom, danas zaraslom putu blago nizbrdo oko 250m. Kada se dođe otprilike ispod smjera, bez puta treba ići uzbrdo do ulaza u smjer.
1. Dužina: ploča s dva spita i jednim klinom. Između njih na prvu se čini lakše nego što je, nakon tog kroz kadulju blago ulijevo do prvog sidrišta. Prva dva spita nisu s atestom, ali smo ih isprobali sjedenjem u njima pa preporučam oprez.
2. Dužina: kreće lagano udesno u žlijeb, prvo osiguranje je klin s lijeve strane, nakon kojeg je pješčani sat, zatim ravno gore pa onda po polici desno i onda po ploči ravno gore do sidrišta.
3. Dužina: kreće u desno i gore. To je po meni detalj smjera, pred sam kraj ploče potrebno je opet ići desno pa gore. Sidri se na nekom od drveća na Halidovoj polici.
4. Dužina: penjati po pukotini do drugog spita pa lijevo, detalj je na vrhu ploče. Kad se izađe s ploče treba ići kroz grm u kamin, ovdje valja postaviti čok ili dva, kroz kamin treba oprezno izaći na kršljivu policu gdje je sidrište.
5. Dužina: ravno gore pa lijevo, u pukotinu se može postaviti čok i onda se izlazi na razvedeniji teren, smjer ide gore desno preko kamenih blokova do više stabala na kojima se radi zadnje sidrište. Ovdje se može razvezati i kroz žlijeb izaći na vrh barijere.
Za silazak s vrha barijere najlakše je krenuti prema sjeveru preko škrapa jer se nakon 250m izlazi na odličan planinarski put kojim treba ići lijevo i opet lijevo te se spustiti serpentinama prema zaseoku Dragaljin od kuda smo krenuli.
Preporučena oprema: 12 kompleta, set čokova, 3-4 trake i eventualno koji manji frend.
Smjer je preporučljivo penjati u zimskom dijelu godine jer je stijena djelomično zarasla kaduljom i čisti je jugozapad zaklonjena od bure. Ocjene smjera dane na skici su odokativne, nismo sve popeli slobodno, traži se prvo slobodno ponavljanje.
