Pleši, Pleši Mrtvaški Ples 8b
Di drugdje nego jopet u Mišku. Kako sam rijesio i uvjerio se sta znači 8a+, reko pa idem vidjeti sta bi bio i 8b. I tako i bi, usao u jedan, ne, ne nije to moj stil (samo isprika jer je preteško), ulazim u drugi i na prvu je bilo, to je to, ovaj cu popeti.
Legenda kaze da je bato koji je zabusio smjer, rekao evo ljudi zabusio sam 8b, dosla ekipa, popela smjer i rekla daj bato ne seri pa to je 8a i zajebavali batu dok bato ljutitog crvenog lica nije otisao doma. Sutradan se vratio bato, ali ne s busilicom, vec s cekicem i porazbijao sva hvatista, dok je mrmlajo u sebi 8a, jeb vas 8a…Od silnog umora i vrucine, otisao bato malo doma predahnuti ,a i uzeti busilicu s kojom je nabusio nova hvatista. Prođe par dana, ekipa se odmara ispod prevjesne stijene, kad im prilazi bato, evo ekipa sad je 8b, i stvarno ekipa je potvrdila stvarno je 8b, bato svaka ti cast.
Smjer je penjanje po relativno dobrim hvatistima, ali ne toliko dobrima da bi se moglo malo otresti ruke, tako da samo gas, a ako nema gasa nema ni smjera.
Trebalo mi je par pokusaja dok nisam napravio najtezi gib u smjeru i kad sam to napravio, samo je bilo pitanje pokusaja.
Prezadnji put sto sam ga bio penjati, dosao u Mišku, kad ga neki poljak isto projektira, ali drugacije radi taj najtezi dio. Tako da sam umjesto da penjem svoju varijantu udarao po njegovoj dok nisam skuzio da mi je ta varijanta (direktna) puno teza od moje desne varijante. Al se vec izbio da bi pokusao popest smjer na moj nacin, tako da samo udaram po tom najtezem gibu da mi udje pod kozu.
Odmaram dva dana, i ja i Denis put Miške, zgrijavam se i krecem…Prve detalje penjem s takvom lakocom da sam na tren i zastao i zacudio se sta je sada tako lakse, sigurno sam nesto pogrijesio, ali ako jesam dobra greška. Dolazim do detalja, stiscem usrani krimp lijevom rukom, dok s desnom idem u cudnu rupu za dva prsta, pogađam ju ali na sljedecem gibu,nesto puca u prstu. Zategni, jeb……….. ode tetiva, mogu krimpati, ali ne i visiti na prstu, ode neka neka tetiva sta ide preko dlana, pa di sada…Nista tuzna lica zakljucujem da je bolje odmoriti i vidjeti sta ce biti s prstom.Odlazimo doma, doma sve isto prst je u banani. I dok ledom masiram ruku, misao, pa mogu i sa druga dva prsta proci taj dio, danas bas danas to mora biti danas…Morana,ostavljaj te padele idemoo…
Zagrijavam se, bandaze imam do lakta, i opet stojim ispod smjera i krecem, osjecam se, to je to.
Dolazim do detalja, pogadjam rupu sa druga dva prsta, jos su i bolje upali, gib dalje i dalje i dalje…jos samo krimpovi na kraju i to je to, idemo jos malo, zpuhao se ko konj, ali ruke su odlicne,mislim na napumpanost, osjetim prst kako kuca, e neces sada pa makar te otkinuo, ali opet ide jedna bocna rupa za dva prsta u koju bas njega moram staviti, stavljam jaucem i prolazim,krimp dva tri, sidriste. Dobro sam se naplesao oko tebe Mrtvaški plesu, hvala ti.
Hvala svima koji su bili uz mene u smjeru, Kiki Bolonjez (samo s njim ima sliku ispod smjera), Narednik Fak, File Pazinjanac, Denis Slavonac i naravno Morana. Slijedi rehabilitacija, sunce, more, skoljke i morski psi.