Penon de Ifach – Via Valencianos 250m (V+)
Hola Espagnia!
Mislim da je penjanje u Španjolskoj nezaobilazna destinacija svakog penjača bez obzira na ocjene koje penje. Naš dogovor (Nives Soldičić i Edita Marčan) je pao sasvim slučajno na jednoj kavi na Korzu“ Idemo? Idemo!“
Plan je bila Chullila penjačka„meka“gdje smo ostale 5 dana, pa zadnja 2 provele u Calpeu i zadnjih pola dana u Valenciji. Nakon tvrđeg penjanja sportskih smjerova u Chulilli gdje smo svaki dan tražile nove sektore i guštale na pretoplom suncu (zatoplilo na 20C ), pa izgorjele i tražile sektore u hladu, upoznale brdo novih penjača i stvarno zaključile kako je ovo jedinstveno mjesto, došao je dan da krenemo prema Costi Blanci. Želja mi je bila predivna stijena u turističkom mjestu Calpe na samom moru koja nudi duge smjerove na sjevernoj i južnoj strani. Nives se brzo složila sa mnom jer nas je posebno privukla svojom ljepotom i lokacijom. Vrijeme se malo pogoršalo pa je bilo vijećanje koji dan da idemo. S obzirom na umor trebao mi je jedan rest day. Tako da smo dogovorile da penjemo jedan lakši smjer na južnoj strani stijene za zadnji dan. Ujutro se probudile s kišom na prozoru našeg fancy apartmana i tugaljivog pogleda na stijenu u oblacima. Kažem : „Mora se razvedrit, al tek nakon 13h.“
Bila sam uporna da čekamo, a Nives iznervirana jer smo loše planirale uz nepouzdanu prognozu. Polako smo se spremile i otišle pod stijenu oko podna i s obzirom na kišu čekale da se smiri u obližnjoj lučici. Čim je kiša stala krenule smo na prilaz oko 14 30h. Kasno za dugi smjer od 8 dužina. Hodale smo do kraja lučice (besplatan parking) pa strmo po putu uz stijenu do prepoznatljivog ulaza. Valencianos je vrlo popularan smjer, spada u klasike pa su ga zbog čestog penjanja opremili. Južna stijena nudi jako puno predivnih linija, raznih težina tako da sam uz kratku obzervaciju brzo našla smjer. Krećem u prvu dužinu po ocjeni IV+, vidim spit visoko, stijena je glatka i svuda oko mene lete galebovi, kako izgleda mi smo jedini navez taj dan. Nakon toga Nives u lijepu rampu bez osiguranja III/IV. I onda dolazimo do detaljne dužine koja je zaista kako smo i čitale toliko izlizana da je nemoguća za slobodno penjanje V+,A1. Ulazim u pukotinu s laganim prevjesim trbuhom, priječim u desno, vidim spit i iznad dvije trake. Pokušavam stati bez klizanja ali je nemoguće. Mislim da nikad do sad nisam penjala tako „ispoliranu“ stijenu. Na svu sreću detalj nije jako dugačak pa ga relativno brzo prelazim, zatim drugi dio lakšeg penjanja pa dolazim na policu s lijepim sidrištem. Nakon toga prolazi Nives i isto zaključuje da je baš šteta za detalj jer se ne može normalno penjat.
Zatim penjemo predivne dvije dužine po pločama IV+, koje su isto dosta glatke i izlizanije, pazim di stajem zbog gnijezda galebova, nema puno osiguranja koja traka i daleki spitovi. Slijedi IV+ magnifico zračna dužina po grebenu, pa se ide u široki žljeb lijevo gore uz trbuh do sidrišta. Nives prolazi hrabro a meni odozdo izgleda zeznuto. Prolazim bez problema jer ima dobra hvatišta ali nema baš osiguranja. Nakon toga prolazimo još dvije 30m dužine i evo nas u blizini vrha do kojeg idemo pješice 5 min. Pogledi su veličanstveni, vrijeme se proljepšalo, ostajemo bez riječi i bez daha.
Na vrhu se trijumfalno slikamo, zadovoljne da nismo odustale i još imamo dovoljno vremena po danu za silaz oko 40 min po turističkoj stazi. Trebalo nam je oko 3 i pol sata za cijeli smjer.
Penon je baš poseban zbog pogleda i cijelog ambijenta i vrijedi ga svakako penjati. Tu večer slavimo do kasna pa krećemo za Valenciju uz puni mjesec. Toliko za ovaj put, do neke nove avanture!!!
Adios!!!
