Penjuckanje u Kamniškim
Prošli vikend smo Pavić, Buljan i ja ponovno posjetili Kamniške. Bez pretencioznih ciljeva. Cilj je bio provesti ugodan vikend. U subotu, start u rani sat s OMV-a i eto nas kod Bistrice točnije Jermance. Od tuda prema Kamniškom sedlu pa u Repov kot.
Držimo se lijeve strane kanjona cca 1:30h i nakon što staza pređe s lijevog kraja u sredinu (i dalje šumovito, ne spušta se u samo korito) u jednom od zavoja u lijevo odvaja se bljedunjava stazica koja vodi u izrazitu grapetinu prema Zeleniškim. Grapa nas vodi na ulaz u grebensko prečenje. Mi smo se hajdučki zaletili, vi nemojte, ima tu uspinjanja.
Greben počinje lakšim djelom, klekovitijim, ali se od Staničevog vrha pretvori u pravu ljepoticu. Kako je Mihelič napisao “Pravi kraj za plezalske romantike” (za slabije poznavaoce slovenštine kraj znači mjesto. Uzmite si vremena, uistinu je lijepo i šteta je projuriti. Za nesigurnije 30m uže je obavezno, inače se može sve odraditi bez osiguranja. Mi smo napravili jedan abseil s neke ćuke pred sami kraj grebena. On se može mimoići. Svi se “teži” detalji nalaze u otpenjavanju s tih tornjića, špica. Nama je prvi dio ture bio u magli, no dobili smo nagradu u drugoj polovini kada smo se digli iznad tih oblaka. O orijentaciji se nema što reći, prati greben i slušaj zdrav razum. Po mojoj procjeni greben ima cca 500m i nigdje ne prelazi III stupanj.
Na izlazu dolazimo do zelene livade pod suncem Spavanje! Nakon ure izležavanja i sunčanja tabana, natjeravamo se krenuti do Srebrnog sedla pa prema autu. Onda klasična greška, pre rano počnem razmišljati o hrani i cugi. Silaz mi je definitivno najgori dio svake ture.
U nedjelju, za dobro jutro još jedno hajdučko zalijetanje u krivom smjeru (put Zoissove) umjesto put Kogela. Pa zagrijavanje za kasniji silaz i opet smo kod auta. Paviću dosta. Sad Buljan i ja malo bolje nišanimo i evo nas na ulazu u Virensovu. Magla. O ovom smjeru već uistinu postoji dosta pisanja pa bi to preskočio, samo par van serijskih situacija. U trećoj dužini prošli smo kroz lijevi kamin i moram reći da mi uopće nije bio lagan. Buljan A0. Dobro je isklinan ali je preširok za raskorak, a preuzak za estetski prihvatljivo penjanje (ruksak pod noge i gmiži Elvise).
Kod abseila s vrha ima par metara i već je sidrište, iskoristite ga pa ćete si uštediti ponovno penjanje zadnje dužine nakon što vam u travi iznad zapne uže. Tješi me što je zadnja dužina i najljepša pa nije bed i dvaput.
Vikend prije smo Pavić, Nino Z., Vidić, Buljan i ja napravili turu iz Vrata do Vršiča (Razor uključen). Tu smo šetali po prvom ovogodišnjem snijegu. Na žalost nismo realizirali i povratak hodom nego taksijem. Jedan je morao neočekivano drugo jutro na posao, bad luck no bilo je i ovako super!
Ajmo sad na Biokovo!
