27 lipnja 2016 Autor: Nena Pavelić RAK

Penjački izlet – Dabarski kukovi

Andrija, Bojan i Siniša su skovali relativno dobar plan kako da se što više približimo neopremljenim smjerovima i alpinizmu te je dogovoren penjački izlet na Klek na koji bi vodili i naše mlade nade.

Lijepo od njih i ostalih članova kluba koji su se prijavili (i onih koji su htjeli ali su bili spriječeni zbog obaveza) što imaju volju i želju raditi i iskoristiti svoj slobodan vikend za podučavanje novih penjača u dugim smjerovima iako je vikend bio divan i mogli smo ga iskoristiti za sebe.
Tablica je kopirana i plasirana u oblak, redovi se popunjavaju!

No kako rekoh, plan je bio samo relativno dobar ako uzmemo u obzir lokaciju! Pod nekim neobjašnjivim okolnostima, pretpostavlja se utjecaju Klečkih vještica ali nećemo upirati prstom, penjački izlet je preusmjeren na Dabarske kukove.

Dogovoren je vikend, 18. i 19.06.2016., pravac Dabrovi!

Petak poslijepodne krenula je većina smjestiti se u kampu Kata u Bačić dulibi. Fino pokošena trava taman ako je netko bio bez podloge za spavanje, pogled uokolo savršen, no cijena previsoka za sve ono što kamp nudi, odnosno ne nudi. Spavanje u kući apsolutno je precijenjeno ali ako ste ljubitelj mahovine, vlage, hladnoće, visoki ste 1,65 m, ne volite struju ili ako ste aranhofob, tada svakako preporučam!

Pitanje koje je obje noći mučilo naše mlade nade bilo je buđenje! Kako je idejni začetnik ovog izleta bio Andrija oni koji ga poznaju nisu se uzrujavali oko toga jer veliki vođa je poznat po kašnjenju pa je spavanje produženo do maksimalnih granica.

Sa spavanjem je bio zakinut Gordan kojega je Bobo poveo sa sobom u pravu alpinističku avanturu!
Njih dvojica su imali dva dana izazova ali vjerujem najviše guštanja u neopremljenim smjerovima u stupu Bačić kuka, Bebina smer.

Od smjerova koji su penjani taj vikend, bili su: Rolling Stones koji nema uređeno sidrište što smo Andrija i ja saznali na „teži“ način te proširili riječ ostalima, Il risveglio dei Mascherini koji je za mene bio najljepši smjer tog vikenda, Cuba Libre u koji, osim Siniše i Buljana, zabunom ulazi i naš mladi AS Inis te rješava prvu dužinu za koju u tom trenu misli da je neki teški 4b iako je bio 6a! Najteže izgovorivi smjer vikenda – Altweibersommer iliti „ma on baba“, Vamos a la plaja u kojemu Buljan s pol muke rješava zadnju 6b+ dužinu! Od ostalih koji nisu bili u mojoj blizini i oprostite ako sam nekoga zaboravila su: Bibl und Bubl, Starter, Via Manuela, La figlia del Capitano, Singing in the rain, Colori d autunno.

Odbor za doček smo imali gotovo u svakom smjeru ili ispod njega. Lijepi, debeljuškasti poskoci koji su još uvijek usporeni nisu nikoga ugrozili, a nadam se da nismo niti mi njih!

Andrijino soliranje do zapetog užeta te pljusak na izlazu iz smjera označili su kraj penjačkog vikenda i vrijeme za kavu u Karlobagu, a na povratku smo svratili na klopu u Novi, poznatiji po „Ma ča je lipo“ grad.

Nova tablica je u oblaku, popunite redove #nebojegranica! 😀

Ponovilo se!