Počasni i još uvijek vrlo aktivni RAK-ov član, Stanko Gilić, još pred deset godina dao je jedan vrlo zanimljivi interview novinaru Enesu Seferagiću – Enkiju. Teme su i dalje vrlo aktualne i vjerujemo da zanimaju sve koji još uvijek nisu pročitali Stankova bezvremenska razmišljanja. Prenosimo ga u cijelosti:
Evo u subotu smo opet bili na Maloj Mojstrovki 🙂 ovaj put u sastavu: Sova, Kristina i ja.
Smjer: Župančićeva grapa, težine III/2, 60°/40-55°, 400 m.
Vrijeme je bilo super a uvijeti malo lošiji nego prošli vikend, i to zbog novo napadalog snijega (cca. 5-10 cm – kako gdje) koji je malo omekšao podlogu. 
Za Novu se pilo pa se sad trebalo dobro preznojit. Odabir smjera i brda je bio dobar, još da je bilo bolje vrijeme i bili bi ostvarili cilj. Ovako smo smjer popeli… laganini zaleđeni.
Sada već mogu reći, dobro uigrana ekipa Zoza, Prokop, Pako i ja rano startamo put Ljubelja i Begunjščice. Na najdražem počivalištu Lom srećemo još ekipe iz RAK-a. Na kraju se brojka za Begunjščicu popela na 12 ljudova iz kluba ( osim nas 4, tu su još bili: Eca, Đana, Kristina, Branko, Čevap, Stole, Hrki i Diego) što je svojevrsni rekord s obzirom da nije u pitanju bila škola.
14.01. u večernjim satima konačno se dokopavamo najdraže nam pećine. Par gutljaja dobrog vina, malo ćakule i ćorka. Doduše još nikad nisam vidio da se Pakotu negdje toliko žuri, vozio je ko Shumaher.
Sljedeće jutro poprilično kasno ulazimo u smjer. Klin je na repertoaru, a poprilično kasno znači cca 10:00h.
Na brzaka smo pod prečkom (priv napetiji detalj). Idem prvi put, kliznem i pljus …drugi pljus…treći pljus…luuud hoću odustati, jednostavno je pre klizavo. Pako ohrabruje i idem u zadnji pokušaj. Konačno prolazim.