Novi smjeri iznad Bribira: Infleksija
Novi smjer Infleksija zabušen u barijeri iznad Bribira poklanjaju vam Zdeslav, Andrija i Šime. Smjer je završen pred koji dan i čeka prve ponavljače da ga oslobode.
Dok smo prošle godine bušili svoj prvi višedužinac Prisnac direkt, u stjenovitoj barijeri iznad Bribira, u oko nam je upala prekrasna ploča visoka nekakvih 50-tak metara koja se nalazila samo par desetaka metara zapadnije od našeg smjera. Izdizala se na polovici barijere, a izgledala je prilično glatko. Na vrhu je završavala stropom te se činilo da ju je bolje izbjegavati. Ipak, lokalni penjač/planinar starije generacije Halid, kojeg smo susreli prilikom bušenja nas je obavijestio da se stijena nekad davno penjala po kaminu u zapadnom dijelu. Znači, može se! Također je s nama podijelio svoje vizije o smjerovima koji bi se dali zabušiti u ovoj nepoznatoj Bribirskoj ljepotici. Njegove riječi su ostavile dubok trag. Shvatili smo da ovdje, u našem dvorištu imamo stijenu jedinstvenih osobina – nešto originalno, drugačije od bile stine Dalmacije ili čuvenih pješčanih satova dolomita. Zahtjevnu Bribrirsku žutu stijenu, obraslu lišajem i prošaranu grmovima kadulje! Bilo nam je jasno da, usprkos tome što nema visine, takva originalna morfologija ne smije ostati penjački neistražena, pogotovo kad uzmemo u obzir manjak duljih zaspitanih smjerova u našem kraju. Stoga smo, najbolje što smo znali zabušili novi višedužinac ne bi li ispenjali ovu rasnu domaću ljepoticu, ali i privukli kakvog znatiželjnika da ponovi smjer i doživi bribirsku stinu.
Dragi ponavljaču, najbolje vrijeme za penjanje ovog smjera je kakav lijep zimski sunčan dan, jer kad zagrije izađu poskoci, a kad je mokro – lišajevi nabubre i otežavaju penjanje. Sa sobom uzmi čokove, trake i koji frend ako imaš. Mogu ti dobro doći, makar nisu nužni smjer je prilično gusto pospitan. Time smo nažalost smanjili mogućnost za onu finu penjačku igru, poticajno traženje dobrih mjesta za staviti međuosiguranje, ali dobili smo na sigurnosti. Što se može, ne moš imat i ovce i novce.
Pristup smjeru je dijelom isti kao i za Prisnac: od najvišeg dijela zaseoka Dragaljin, pođeš uzbrdo stazicom koja od zadnjih bribirskih kuća vodi lijevo u brdo. Nakon kraćeg hoda skreni desno pa nastavi po starom, zaraštenom putu (suhozidu). Nakon stotinjak metara trebaš skrenuti lijevo gore pa se kroz grmlje i kamen probiti do pod stijenu. Ulaz u smjer ćeš prepoznati po spitu koji svjetluca par metara iznad tla. Prva dužine te vodi pod bolder od neka dva metra, pa dalje 10-ak metara do vrha prvog stijenskog skoka. Nakon toga nastavljaš po malo blažem terenu i krećući se blago lijevo dolaziš do prvog sidrišta. Nakon prvog skoka druge dužine, nakon pješčanog sata, vučeš dijagonalno u desno. Što penjući što hodajući po laganom, zaraštenom terenu (II-III). Tu nema spiteva (ali nema ni potrebe). Nakon nekih 20tak metara dolaziš na Halidovu policu, te radiš sidrište na markantnom stablu na sredini police.
Pod glavnom pločom si!
Pogled ti luta po veličanstvenoj, žutoj barijeri, prekrivenoj zlokobnom sivo zelenom prhuti – lišajevima. Dok gledaš gore, vjerojatno te boli vrat. Shvaćaš: ovo je stvarno impresivna stjenčuga! Desno od tebe je sablasno ravna ploča koja završava stropom. Zadivljen, ipak možeš odahnuti – tamo nećeš ići. Treba poći malo lijevo od stabla, gdje nalaziš prvi spit. Ukopčavaš ga pa se penješ na bolder desno. Ispred tebe se otvara treća dužina! Moćna, vertikalna… kakvo konkretno penjanje! Dok se zadovoljno osmjehuješ, sjeti se: ova dužina je opremljena zahvaljujući izdašnoj donaciji našeg mecene, Šimuna Pavića. Čovjeka koji je prepoznao potencijal i ljepotu ove stine koju ćeš sad i ti moći iskusiti!
Sa boldera, uskačeš na glavni dio stijene. Par metara ravno, do dobre ljuske. Treći spit je malo visoko: tu smo pogriješili, ne zamjeri nam već ukopčaj produženi komplet ili ga ignoriraj i stavi frenda u dobru ljusku. Produži još metar dva lijevo. Dolaziš do početka pukotine – bisera smjera. Lijevo od nje je slabo drvo i par klimavih blokova. Tu budi oprezan, da nešto ne srušiš. Pomogni se i drvetom, ako treba (ali oprezno) i kreni dalje blago u desno po pukotini..
Ovdje se bribirska stina pokazuje u punom sjaju. Pukotina je duga i izrazita, nekih 10tak 15 metara. Podsjeća na Alpe, Paklenicu, miriše na klasične smjerove. Guraš noge, ruke unutra, boriš se. Vani su lišajevi, ali i pokoje malo hvatište, nožište… Uživaš u konstantnom penjanju. Pred kraj pukotina završava na maloj polici s koje te par gibova dijeli do sidrišta. Još malo i gore si! Zadovoljno vičeš partneru: pusti osiguranje, oduševljen ovom prelijepom, dugom dužinom, zacijelo najljepšom u Primorsko – goranskoj županiji.
Znatižljno gledaš dalje: što li te još čeka? Vidiš, dva spita iznad sidrišta. Jedan na drugom. Tu smo, priznajem, opet pogriješili. Nismo imali iskustva, nismo se snašli pa smo nepotrebno nagrdili stijenu. Nezadovoljno kimaš glavom, ali krećeš u detaljnu dužinu. Nakon prvog pješčanog sata na oko dva metra visine, slijedi glatka ploča posuta lišajevima. Pitaš se, hoće li ići? Treba krenuti, pa vidjeti. Stijena nudi izazov, ali spitevi daju sigurnost. Ide to! Nalaziš skoro nevidljiva hvatišta, oprezno staješ na uska, položena nožišta. Penješ, ukapčaš i nakon nekoliko metara si kod trbuha kod kojeg treba priječiti lijevo. Sada hrabro, tu je detalj! Nalaziš mali krimp, tražiš dalje i gore lijevo pipaš dobar džepić. Vidiš, nožišta nema: trebat će vjerovati peduli i stijeni punoj lišaja. Spit je tu, straha nema! Krećeš u gib, noga drži! Još jedan mali gib i moći ćeš doći do dobre ljuske ravno gore! Hvataš ljusku i to je to! Popeo si detalj! Osmjehuješ se, gledaš partnera koji ti zadovoljno klima! Priječiš u desno elegantnim gibom pa se nađeš pred okomitom pukotinom, pomalo zemljivom i zaraštenom. Shvaćaš da si pri kraju smjera.. još par metara po pukotini i na lakšem stepenastom terenu si, sidriš na stablu. Još 15ak metara po blokovima i izlaziš na vrh barijere, gotovo je! Sjedaš na topli kamen, i dok vučeš uže u sebi prebireš dojmove o ovom prekrasnom smjeru… pjesmi kamena, lišaja i kadulje! Kakvo jedinstveno iskustvo! Kakav originalni smjer, toliko drugačiji od ostalih… Oduševljeni iskustvom, ti i partner malo odmarate i uživate u pogledu, a poslije se treba spustiti dolje. Tražite u smjeru sjevera spoj na slikoviti planinarski put koji vas lagano vraća do Bribira. Na putu skreći samo lijevo i uživajte u prekrasnoj panorami Vinodola.
Važna napomena: smjer nije ispenjan slobodno, a ocjene su naša pretpostavka. Dragi ponavljaču, lako se može desiti da uopće ne budeš ponavljač već as koji je prvi popeo čuvenu Infleksiju!!
